Linkovi

Betty Kwan Chinn odlikovana Predsjedničkom medaljom za svoju skrb oko beskućnika i siromaha

  • Faiza Elmasry

Betty Kwan Chinn odlikovana Predsjedničkom medaljom za svoju skrb oko beskućnika i siromaha

Betty Kwan Chinn odlikovana Predsjedničkom medaljom za svoju skrb oko beskućnika i siromaha

Svojim primjerom ona je pokazala kako pojedinac može pozitivno utjecati na živote stotina ljudi

Najnoviji podaci američkog Ureda za popis stanovništva pokazuju da svaki sedmi Amerikanac, njih skoro 44 milijuna, živi u siromaštvu. U Sjedinjenim se Državama siromašnima smatra obitelj od četiri člana koja zarađuje manje od 22 tisuće dolara godišnje. Betty Kwan Chinn zna što je siromaštvo. U rodnoj Kini, odrasla je na ulici, gladna i bez doma. Po dolasku u Ameriku, prije 25 godina, počela je pomagati gladnima i beskućnicima u Kaliforniji, gdje se nastanila.

Betty Chinn nikada neće zaboraviti kako je biti gladna i bez krova nad glavom. Premda se rodila u bogatoj obitelji, njen se svijet srušio kad joj je bilo sedam godina. Šezdesete su godine bile vrijeme političkih i društvenih previranja u Kini, i njena je obitelj nastradala u kulturnoj revoluciji. Majka i brat poslani su u zatvor, odnosno logor za prisilni rad. Sedmogodišnja Betty je završila potpuno sama, na ulici.

"Svaki put kad bih ih zamolila za hranu, ljudi su me tukli. U tim bih trenutcima mislila da ću, kada odrastem - ako još budem živa - imati puno hrane i dijelit ću je gladnima," sjeća se Betty Chinn.

Nakon četiri godine života na ulici, Betty Chinn je potpuno prestala govoriti. Po vlastitim riječima, ‘pretvorila se u neku vrst životinje’. Uz pomoć sestre, koja je već otišla u Ameriku, uspjela je pobjeći u Hong Kong, a potom u Sjedinjene Države. Bilo joj je 14 godina.

"Do tada, nikada nisam išla u školu. Onda sam u Americi otkrila moje najbolje prijatelje – u televizijskoj emisiji Ulica Sezam. Oni su me i naučili engleski jezik," kaže Chinn.

Betty Chinn postupno se povratio glas i počela je govoriti engleski. Polako je postajala dio američkog društva. Upoznala je i udala se za Leung Chinna, profesora na Sveučilištu Humboldt State. Imaju dva sina, i žive u gradu Eureka, u sjevernoj Kaliforniji. G. 1984., saznala je da je jedna prijateljica njenog starijeg sina - često gladna. Betty Chinn je nakon toga počela stavljati nešto više hrane u sinovljev ručak, koji je nosio u školu, kako bi ga mogao s njom podjeliti. Kada je saznala da obitelj te djevojčice živi u autu, na obližnjem parkiralištu, Betty Chinn je počela kuhati za čitavu obitelj.

Prisjeća se kako je bila šokirana kada je doznala kako je veliki broj ljudi u istoj situaciji, te je odlučila pomoći siromašnim susjedima: "Učinila bi sve da im pomognem da ne budu gladni. Kada čujem nekoga da kaže da je gladan, mene zaboli želudac. I sama osjetim glad, jer se još uvijek sjećam tog osjećaja."

Nastavila je kupovati hranu, koju je razvozila beskućnicima koji žive na ulici, ispod mostova i autoputeva... U početku, nikome nije rekla da to radi, čak ni svom suprugu: "Sjećam se da me ponekad znao upitati, zašto mi kupujemo tako puno hrane, i tako puno kuhamo."

Kada je, nakon nekih 10 godina, njen suprug doznao što ona radi, dao joj je svoju punu podršku. Betty Chinn sada dnevno hrani oko 500 ljudi u mjestu Eureka: "Ja nisam neprofitna organizacija, ja sam nešto poput majke. Ujutro im donosim kavu i uštipke, a posljepodne sendviče ili topli obrok. Uz beskućnike, i one koji žive u svojim automobilima, na ulicama živi i dosta mentalno bolesnih ljudi. Stvarno im želim pomoći. Ako im ja ne dođem, oni ne znaju kako početi svoj dan. Oni ga zapravo i ne počnu."

Premda nikada nije nikad javno govorila o svom humanitarnom radu, on je ipak bio primjećen. G. 2008., Betty Chinn je dobila nagradu Minerva, koju istaknutim ženama Kalifornije dodjeljuje Prva dama te savezne države: "Kada mi je Maria Shriver dodjelila nagradu od 25 tisuća dolara, tada sam prvi puta javno govorila o mom radu. Rekla sam da nam treba pomoć, da moramo izgraditi objekt gdje će se beskućnici moći okupati. Dobili smo prostor, i objekt je otvoren prošlog proljeća."

Rad Betty Chinn potaknuo je i druge, te je privukao pozornost na problem gladi i beskućništva u njenoj zajednici. Ona dodaje da još uvijek ima dosta posla: "San mi je jednog dana otvoriti “Betty’s Place”, gdje svatko tko je gladan može doći kod mene kući i da ga čeka stolica za mojim stolom. Ne želim da to bude sklonište za beskućnike. Ja jednostavno želim izgraditi neku vrst mosta za njih, tako da se mogu lakše vratiti u društvo. To je moj san – željela bih u tom objektu zaposliti dva liječnika, zubara i psihologa."

Betty Kwan Chinn jedna je od 13 dobitnika predsjedničke medalje za 2010. godinu, drugog najvišeg civilnog odličja u Sjedinjenim Državama, kojim joj je odana počast jer je svojim primjerom pokazala kako pojedinac može pozitivno utjecati na živote stotina ljudi.

XS
SM
MD
LG