Linkovi

30 godina od krize s taocima u Iranu


Jednog od 52 američka taoca, vezanih ruku i s povezom oko glave, pred američko veleposlanstvo u Teheranu izveli su iranski napadači, kako bi ga pokazali okupljenoj gomili, 9. studeni, 1979. (AP Photo)
Jednog od 52 američka taoca, vezanih ruku i s povezom oko glave, pred američko veleposlanstvo u Teheranu izveli su iranski napadači, kako bi ga pokazali okupljenoj gomili, 9. studeni, 1979. (AP Photo)

Jimmy Carter: "Rekao sam mnogim ljudima – i vjernicima i onima koji nisu religiozni – da je to bilo vrijeme kad sam se molio više nego ikad u životu … vrijeme dok su taoci bili u zarobljeništvu. Molio sam se za zaštitu interesa moje zemlje, ali, prvenstveno, za to da se svaki talac vrati kući siguran i slobodan."

Prije trideset godina, demokratski predsjednik Jimmy Carter i dopredsjednik Walter Mondale izgubili su u pokušaju ponovnog osvajanja mandata od republikanskog kandidata Ronalda Reagana i njegovog dopredsjedničkog kandidata Georgea Herberta Walkera Busha. Njihov je poraz došao u vrijeme rastuće nezaposlenosti, ekonomske nesigurnosti i krize s taocima u Iranu koja je trajala 444 dana. Sada, u odvojenim knjigama koje govore o njihovim godinama na čelu zemlje, Jimmy Carter i Walter Mondale prisjećaju se događaja koji su uobličili izbore 1980. godine.

Za objavljivanje knjige „White House Diary“ – 26. knjige Jimmyja Cartera - bivši je predsjednik pregledao više od 5 tisuća stranica bilježaka koje je zapisao dok je bio u Bijeloj kući. Gospodin Carter kaže da knjiga čitateljima pruža uvid bez presedana u funkcioniranje njegove administracije:

"Činilo mi se da bi američkoj javnosti – a možda i stranoj! – bilo zanimljivo steći ovako jedinstveni uvid u život u Bijeloj kući u to vrijeme, možda također objasniti što se događa danas iz perspektive povijesnih uvjeta."

Knjiga pruža uvid u mnoge od definirajućih trenutaka mandata gospodina Cartera u Ovalnom uredu, uključujući i krizu s taocima u Iranu. Iranski revolucionari upali su u američko veleposlanstvo u Teheranu, 4. studenog 1979., i 52 Amerikanca uzeli za taoce. Bivši predsjednik kaže da je to dovelo do najvećeg vanjskopolitičkog izazova njegovoj administraciji:

"Rekao sam mnogim ljudima – i vjernicima i onima koji nisu religiozni – da je to bilo vrijeme kad sam se molio više nego ikad u životu … vrijeme dok su taoci bili u zarobljeništvu. Molio sam se za zaštitu interesa moje zemlje, ali, prvenstveno, za to da se svaki talac vrati kući siguran i slobodan."

U svojem memoaru „The Good Fight: A Life in Liberal Politics“, dopredsjednik gospodina Cartera, Walter Mondale, ocrtava napore administracije na oslobađanju taoca:

"Nekih dana bi nam se činilo da smo postigli napredak i nade bi se uzburkale. Ali, većinu vremena, sve smo pokušavali, a ništa se nije događalo."

To 'sve smo pokušavali' uključuje i vrlo složenu vojnu operaciju, 24. travnja 1980. Nazvana 'Operacija Orlova kandža', ta je akcija, prema planu, predviđala da nekoliko helikoptera i vojnih zrakoplova sleti na jednu lokaciju i iranskoj pustinji. Predsjednik Cartet, koji je odobrio plan, objašnjava da su helikopteri – s pripadnicima elitne vojne postrojbe Delta Force – trebali s tog mjesta odletjeti do američkog veleposlanstva u Teheranu, osloboditi taoce i vratiti se do zrakoplova, koji su čekali u pustinji, da ih odvezu iz Irana.

"Minimalni broj potrebnih helikoptera bio bi šest, i to vrlo velikih. Odlučio sam poslati – osam. Jedan od njih, iz neobjašnjivih razloga, okrenuo se natrag i vratio na nosač zrakoplova. Drugi se srušio u pješčanoj oluji u iranskoj pustinji. Trećemu se pokvarila hidraulika i zabio se u jedan od transportnih zrakoplova C-130."

Prekinuta misija završila je posvemašnjim neuspjehom. Osam pripadnika američke vojske i jedan iranski civil poginuli su u sudaru. Walter Mondale priznaje da je taj dan bio najgori u čitavom mandatu te administracije. Neuspjeh misije štetio je kredibilitetu Cartera i Mondalea u očima američke javnosti. Incident se dogodio sedam mjeseci prije predsjedničkih izbora 1980. i pridonio porazu gospodina Cartera i pobjedi Ronalda Reagana.

"Na dan izbora bila je točno godina dana otkako su Amerikanci u veleposlanstvu bili zatočeni kao taoci. Naravno, mediji su bili potpuno posvećeni toj godišnjici i mojoj nesposobnosti da ih izvučem. To je bio najveći razlog mog poraza. Drugi je faktor bio taj da sam najmanje zadnje dvije i pol godine mandata imao stalnog protivnika u senatoru Tedu Kennedyju, koji se u Kongresu protivio svemu što sam pokušavao učiniti."

U svojim knjigama, bivši predsjednik i dopredsjednik pišu o frustracijama i iscrpljenosti za njihovih zadnjih dana mandata, što je kulminiralo poniženjem na sam dan inauguracije novog predsjednika. 20. siječnja 1981., čelnik iranskih revolucionara Ajatolah Ruhollah Khomeini čekao je da Ronald Reagan položi prisegu na dužnost, da bi odmah potom dozvolio američkim taocima da napuste iranski zračni prostor, na letu ka slobodi.

Dok je Walter Mondale i danas gnjevan na – kako kaže – igru mačke i miša kojom se iranski čelnik poigravao slobodom američkih talaca, Jimmy Carter kaže da je bio toliko sretan što su taoci konačno oslobođeni da mu uopće nije bilo važno kome je na koncu pripala hvala za njihovo oslobađanje:

"Reagan je bio – po mom mišljenju - vrlo velikodušan. Pitao me bih li volio ići u Wiesbaden, u Njemačkoj, i dočekati taoce i pozdraviti ih kad stignu iz zarobljeništva."

Usprkos emocionalnom danku koji je kriza s taocima iscrpila iz obojice, Walter Mondale kaže da se s toplim osjećajima sjećaju svoje četiri godine na dužnosti:

"Kad smo Carter i ja napustili Bijelu kuću, rekli smo da smo govorili istinu. Pokoravali smo se zakonu i održali mir. Mislim da smo sve to učinili i na to sam vrlo ponosan."

Jimmy Carter i Walter Mondale završili su svoje mandate 20. siječnja 1981. Danas, oni su najdugovječniji bivši predsjednik i dopredsjednik u povijesti Sjedinjenih Država, nadmašivši i par John Adams i Thomas Jefferson, koji su živjeli još 25 godina nakon što su predvodili naciju.

XS
SM
MD
LG