Znanstvenici NASA-e objavili su da su otkrili nešto što se dosad smatralo nemogućim: bakterije čiji genetski materijal ne sadrži fosfor, nego arsen. Znanstvena zajednica s tolikim je uzbuđenjem popratila tu vijest da je u prva dva sata nakon objave već bilo na Internetu više od dvije tisuće članaka o tome. Kako to otkriće može promijeniti ono što znamo o životu i mogućnosti života negdje drugdje, a ne na Zemlji?
Slike koje su znanstvenici NASA-e pokazali na tiskovnoj konferenciji pokazuju, kako je rečeno, mikrobe koji u potpunosti mijenjaju naše shvaćanje života. Direktorica NASA-inog Astrobiološkog odjela Mary Voytek kaže: "To je nevjerojatno otkriće zbog kojega će u najmanju ruku neki dijelovi udžbenika morati biti iznova napisani".
Predmet takvog uzbuđenja nazvan je G-F-A-J One. To je mikrob koji uživa u arsenu, elementu koji je normalno otrovan. NASA-ina znanstvenica Felisa Wolfe-Simon otkrila je tu bakteriju zajedno s ekipom s Državnog sveučilišta Arizone> "Sav život koji je nama poznat zahtijeva elemente ugljik, vodik, dušik, kisik, fosfor i sumpor. Tih šest elemenata koristi se u spojevima koji su apsolutno kritični za život, prvenstveno DNK i RNK. Otkrili smo organizam koji je zamijenio jedan od tih esencijalnih elemenata za neki drugi u svojim najvažnijim biomolekulama".
Znanstvenici su otkrili spomenutu bakteriju u jezeru Mono, u sjevernom dijelu Kalifornije, poznatom po trostruko većoj koncentraciji soli nego u morskoj vodi i ogromnoj količini arsena. Bakterije su bile sastrugane s dna jezera, a potom uzgajane u laboratoriju, gdje su ugradile arsen u svoj DNK, umjesto fosfora koji se smatra okosnicom i DNK i RNK.
Felisa Wolfe-Simon kaže da to čini ekstraterestrijalni život potpuno mogućim. "Kao biokemičarka sam naučila da sav život koji nam je dosad poznat nalazi se ovdje, na ovom planetu. No, ako postoji organizam koji drugačije funkcionira biokemijski, onda smo odškrinuli vrata mogućnosti života drugdje u svemiru".
No, kemičar Steven Benner, iz Zaklade za primijenjenu molekularnu evoluciju, daleko je oprezniji. On kaže da bi molekule arsena bile najslabija karika u spoju izloženom stresu. "Znamo da su te molekule relativno nestabilne i raspadnu se s poluživotom mjerenim redom veličine u minutama. Kad se ugrade u molekulu DNK i nađu se pod stresom, one se raspadnu".
Felisa Wolfe-Simon ističe da za svaku ljudsku stanicu u svijetu postoji deset mikrobnih. Stoga, kaže ona, ovaj nalaz ima implikacije na to kako funkcioniraju naša tijela uz to kako funkcionira naš planet.