Američki Senat je počeo raspravu o zakonu kojim bi bio reformiran američki financijski sustav u razmjerima kakvi se nisu dogodili od Velike depresije tridesetih godina prošlog stoljeća. Rasprava dolazi dvije godine nakon razorne financijske krize koja i danas pritišće američko gospodarstvo. Ta je kriza pokazala apetit Wall Streeta za spekulacijama koje, u dobra vremena, donose enormne profite, ali mogu čitavoj zemlji zaprijetiti financijskim kolapsom kad se tržišta okrenu na loše.
Većini Amerikanaca poznata je osnovna financijska terminologija poput dionica i obveznica, no, tek ih je mali broj čuo za tajnovitije financijske instrumente poput izvedenica ili sintetički kolateraliziranih zajmovnih obligacija. Ovi izumi modernog financiranja dio su sustava koji financira i osigurava korporacijske poslovne poteze ili se kladi na uspjeh, odnosno neuspjeh tih poteza. Složeno poslovanje Wall Streeta pokazalo se javnosti tijekom senatskog saslušanja sadašnjih i bivših direktora tvrtke Goldman Sachs - diva u svijetu financijskih investicija - početkom tjedna.
Senatori su ih detaljno ispitivali o načinima na koje su plasirali svoje financijske proizvode vezane uz riskantne segmente stambenih zajmova. Zanimalo ih je kako su - mirne poslovne savjesti - mogli prodavati takve proizvode bez da klijente informiraju da tvrtka investira u druge instrumente koji bi donijeli zaradu u slučaju da sigurnosnice temeljene na stambenim kreditima propadnu. Glavni direktor Goldman Sachsa Lloyd Blankfein nije o tome bio ni u kakvoj dvojbi:
"U kontekstu stvaranja tržišta, to uopće nije međusobno suprotstavljeno."
Direktori Goldman Sachsa kazali su da oni stvaraju i prodaju financijske proizvode, ali da nisu savjetnici za ulaganja svojim klijentima. Propast financijskih proizvoda vezanih uz stambene zajmove dovela je do propasti nekih od najvećih američkih financijskih institucija, izazvala ogromne financijske intervencije spašavanja privatnog sektora novcem poreznih obveznika, te pokrenula smanjenje kreditnih aktivnosti koje je teško pogodilo već uzdrmano američko gospodarstvo. No, kladeći se na neuspjeh takvih financijskih proizvoda, tvrtka Goldman Sachs sebi je osigurala zaradu, dok je čitava zemlja potonula u recesiju. Demokratski senator Carl Levin - koga nisu zadovoljili odgovori direktora Goldman Sachsa na saslušanju - kaže da su potezi ove tvrtke pravi primjer za ilustraciju razloga zbog kojih Wall Street reba reformirati:
"Ovo naše kapitalističko tržište nije slobodno od 'podmazivanja vlastitih ruku' ili od sukoba interesa. Nije slobodno niti od kockarskih dugova koje, na koncu, plate porezni obveznici."
Predloženi zakon o reformi financijskog sustava - koji su predložili demokrati - predviđa ojačavanje zaštite potrošača u financijskom sektoru, jačanje propisa i nadzora nad financijskim tvrtkama, ograničenje sposobnosti banaka i drugih institucija da se angažiraju u riskantno poslovanje, te uspostavu procedure kojom bi savezna vlada likvidirala financijsku tvrtku u slučaju njezine propasti.
Ključni koncept zakona je transparentnost - brokeri Wall Streeta trebaju biti iskreniji i otvoreniji o ulaganjima koja rade i poslovnim sporazumima koje sklope. No, analitičari ističu da financijske tvrtke utroše mnogo energije i novaca za stvaranje ulagačkih strategija koje, ako bi bile otkrivene javnosti, postaju neučinkovite ili ih kopira konkurencija. Mark Williams predaje financije na Sveučilištu Boston:
"Veće otkrivanje tajni iza poslovanja trebalo bi pružiti više i bolje informacije sudionicima na tržištu. Goldman Sachsu i drugim velikim igračima na tržištu to može škoditi ako imaju vlastite strategije i proizvode, kakve drugi nemaju, i ako stavljaju velike financijske uloge za ili protiv nečega. Transparencija je u tom slučaju jednaka razotkrivanju najvećih poslovnih tajni i ozbiljno pogađa njihovu profitabilnost."
Neki analitičari dovode u pitanje sposobnost Washingtona da napravi zakon koji bi iskorjenio najdestruktivnije ponašanje na Wall Streetu, ali bez da uništi same osnove američkog kapitalističkog sustava. Eugene Ludwig - bivši visoki financijski dužnosnik američke vlade - uzima za primjer izvedenice - vrijednosne papire čija se vrijednost izvodi iz cijene financijske imovine koja mu je u temelju - koje su se našle na vrlo zlu glasu nakon financijske krize.
"Ako upitate većinu ljudi, oni će reći 'oh, zaboga, to je jako loše, baš sam čuo na televiziji da je to loše.' Da, točno, izvedenice mogu biti loše baš kao što je i davanje zajmova mafiji. No, to ne znači da ćemo zabraniti davanje zajmova. Izvedenice mogu biti korištene dobro ili loše."
Republikanci i demokrati različitih su stavova oko nekoliko ključnih elemenata financijske reforme - uključujući razmjere vladine intervencije u ekonomiji i u zaštiti potrošača, kao i načinima na koje bi se ograničila mogućnost da se novcem poreznih obveznika ubuduće spašavaju propale financijske tvrtke.