Pred odrzavanje 53. dodjele nagrade Grammy, 13. veljace, u seriji Americki profili donosimo profil covjeka cije je ime postalo sinonimno s onim sto je najbolje na americkoj glazbenoj sceni. Tijekom svoje vise od pet desetljeca duge karijere, producent Quincy Jones i sam je prestiznu nagradu dobio 27 puta i 79 puta bio nominiran za Grammyja.
Sedamdesetsedmogodisnji Jones upavo je objavio “Q On Producing,” prvi dio planirane autobiografske trilogije kojom ce, nada se, svoje bogato iskustvo podijeliti s mladjim generacijama glazbenika.
Quincy Jones je koproducent jednog od najprodavanijih albuma svih vremena - Thrillera, Michaela Jacksona, prodanog u vise od 104 milijuna primjeraka diljem svijeta. Album je Jonesu i Jacksonu donio nagradu Grammy 1983., u kategoriji najboljeg albuma godine. I singl “Beat It” donio im je Grammyja za najbolju snimku godine, a dvojica su tada dobila i Grammyja za najbolju produkciju.
Dvije godine kasnije, Jones je primio jos dva Grammyja kao producent najprodavanijeg singla svih vremena, We Are the World.
Quincy Jones je primio vise Grammy nominacija od bilo koga drugoga. Covjek je koji dobro zna kad je glazba dobra:
"Kad me takne i gane, kad me prodju trnci, onda znam da je dobra. Najgore je kad radite nesto zato sto se to nekom drugom svidja, a ne vama, jer to se poslije nece svidjati ni drugima," kaze ovaj iznimno uspjesan glazbenik.
Quincy Jones je rodjen 14. ozujka 1933. godine, u Chicagu. Kad je njemu bilo 10 godina, obitelj je preselila u Bremerton, u saveznoj drzavi Washington. Bio je to za sve kulturni sok...
"Iz najveceg crnackog geta u Americi otac nas je, tridesetih godina, za vrijeme Velike gospodarske krize, doveo na Sjeverozapad, potpuno drugaciji kraj u kojemu nije bilo crnaca, osjecali smo se kao ljudi bez ikakvog identiteta."
Svoj prvi posao glazbenika Jones je, kao trubac, dobio 1951. godine, u orkestru Lionela Hamptona. Godine 1974., medjutim, nakon pretrpljene cerebralne aneurizme, lijecnik je Jonesu savjetovao da odustane od trube.
Otada, najpoznatiji je njegov rad iza scene. Kao producent i aranzer, radio je s mnogima: s Frankom Sinatrom, Arethom Franklin, Paulom Simonom i cijelim nizom drugih glazbenika.
Kompoziciju je Jones studirao u Parizu, kod Nadije Boulanger, koja mu je rekla: Quincy, postoji samo 11 nota, nauci, kao sto su i svi drugi, sto raditi s njima.
Jones je napisao glazbene teme za mnoge televizijske emisije, i skladao filmsku glazbu. Ray Charles, koji je pjevao Jonesovu naslovnu u filmu “U vrelini noci,” snimljenom 1967. godine, bio je bliski Jonesov prijatelj. Obojica su jos bila tinejdzeri kad su se sreli u Seattleu, godinama prije pokreta za gradjanska prava.
"Morali smo stvarati ideologije da bi se odrzali i prezivjeli. Ray i ja smo stalno jedan drugome ponavljali rijeci: Ni najmanji dijelic mene ne ovisi o drugima, o njihovom priznanju, o njihovom prihvacanju mene, kao covjeka i kao glazbenika. Cvrsto smo se drzali nasih snova, samo njih slijedili i, hvala bogu, mnogi su se ostvarili."
Godine 1961., Quincy Jones je probio rasnu barijeru kad je postao drugi covjek Mercury Records, prvi crnac na visokom polozaju u jednoj etabliranoj, vodecoj diskografskoj kuci.
Jones izrazava zabrinutost za buducnost diskografskog biznisa koji se, zadnjih godina, drasticno promijenio zbog interneta, mp3 fajlova, iTunesa, iPoda, iPhonea... cijela jedna generacija, kaze on, uopce ne zna da se za glazbu ikada moralo placati.
Iako u glazbenom biznisu vec vise od pola stoljeca, Quincy Jones ne pokazuje nikakvih znakova umora ili usporavanja. Tijekom godina, prosirio je svoj rad na televizijsku i filmsku produkciju, na nakladnistvo, a postavljanjem musicala “The Color Purple” na brodvejske daske, i na kazaliste. I jedna nova generacija otkriva stariju glazbu Quincyja Jonesa...
Rapper Ludacris je sa skladbom “Soul Bossa Nova” imao hit, 2005. godine. Culi smo je i 1997., u filmu “Austin Powers: Medjunarodni strucnjak za nepoznato,” a bila je i glazbena tema Svjetskog nogometnog kupa 1998. godine. Quincy Jones napisao ju je jos 1962. godine.
