Prema Galupovoj anketi iz 1965. godine, 70 odsto ispitanika navelo je da religija "veoma važna" u njihovim životima, a danas to smatra manje od polovine Amerikanaca (45 procenata).
"Mlađe generacije vjerovatno nisu bile podizane u toj vjerskoj tradiciji, a ako i jesu nisu išli u crkvu tako često... Mislim da je to velliki razlog", kaže Jeff Jones, jedan od urednika u Galupu.
Četvrtina Amerikanaca (26%) je 2023. godine navela da se ne vezuje ni za jednu vjeru, što je rast u odnosu na 21 odsto deceniju ranije, pokazuju podaci Instituta za istraživanje religije.
Ista studija sugeriše da oni koji se ne vezuju ni za jednu religiju ne planiraju da promijene taj stav. Samo 9 procenata je navelo da su zainteresovani da pronađu novo vjersko ili duhovno utočište.
Pad broja ljudi koji idu u crkvu ukazuje na veliku promjenu u životu Amerikanca, smatra politički naučnik David Campbell, koji ističe da su se Amerikanci u prošlosti povlačili iz određenih grupa, ali su i dalje bili povezani sa organizovanim religijama.
“Kod Amerikanca je manja vjerovatnoća da će se družiti u okviru grupa i organizacija gdje uče kako da sarađuju. Ima mnogo manje toga i pad kada je riječ o religiji je veliki dio te priče", kaže Kembel.
Campbell, profesor na Univerzitetu Notre Dame u Indijani, kaže da bi još jedan razlog za pad broja ljudi koji se vezuju za religiju moglo da bude protivljenje religioznoj desnici među onima koji su već bili na "periferiji" kada je riječ o vjeri.
"Ne želim da sugerišem da je to jedini razlog zašto se ljudi okreću od religije, ali je definitivno jedan od glavnih. Mnogi Amerikanci povezuju religiju sa religioznom desnicom ili Republikanskom strankom, ili podrškom Donaldu Trampu. I ako religija predstavlja to, mnogi ne žele da budu njen dio", naglašava Campbell, jedan od koautora naučnih studija o vezama između politike i vjere u SAD.
Sam Abrahams, saradnik na institutu "American Enterprize", za koji su "slobodni ljudi, slobodna tržišta i ograničena vlada" ključni princip, kaže da je od Trumpovog političkog uspona jedan od najvećih padova kada je riječ o religiji zabilježen među ženama.
“Možete biti iz prilično religiozne porodice, ali sada ekstremna konzervativna retorika o stvarima kao što su abortus i uloga žena odvraća mlade žene i pretvara ih u ateiste, agnostike ili "niko" i "ništa", kaže Abrahams, koji je takođe profesor poltičkih i društvenih nauka na koledžu Sarah Lawrence.
“Prije toga je postojalo veće pitanje, a to su porast sekularizacije i odvraćanje od vjerskih organizacija, a zatim je fenomen ekstremne desnice vrlo brzo odvratio ljude (od religije)", objašnjava Abrahams.
Prema anketi istraživačkog centra Pew, 28 odsto punoljetnih Amerikanaca navodi da su ateisti, agnostici ili se ne izjašanjavaju kada je riječ o religiji. Ateisti čine 4 procenta onih koji se ne vezuju ni za jednu religiju. Većina onih koja ne pripada ni jednoj religiji vjeruje u Boga ili višu silu, ali ne pohađaju redovno vjerske službe.
Oko dvije trećine ispitanika kažu da nisu religiozni zato što dovode u pitanje značajan dio vjerskih predanja ili ne vjeruju u Boga.
Pad broja ljudi koji prisustvuju vjerskim službama zabilježen je u svim starosnim grupama, prema Galupu.
“Vidimo da starije generacije više prisustvuju vjerskim službama nego mlađe, ali i dalje postoji pad među svim starosnim grupama. Iako je više vjerovatno da će stariji ići u crkvu, ipak je to manji broj nego u prošlosti", kaže Jones iz Gallupa.
Rast broja ljudi koji se ne vezuju ni za jednu religiju počeo je poslije Hladnog rata koji se okončao 1989. godine, kaže Kembel.
Shelley Melia, profesorka na Baptističkom univerzitetu u Dalasu, kaže da je pandemija kovida 19 - koja je primorala mnoge vjerske institucije da se prebace na virtuelne službe određeno vrijeme, možda ubrzala trend da se Amerikanci ne vezuju ni za jednu religiju.
Ona vjeruje da mlađi traže nešto drugačije od njihovih roditelja. Dok starije možda privlače crkve i formalni vjerski skupovi, mlađi možda žele drugačiji pristup.
“Postoji potreba preusmjeravanja na autentičniji model, zato što mislim da to mladi zaista žele. Imamo velike crkvene zgrade, a naša mlađa generacija vidi nepravdu u svijetu i više je zainteresovana da se to rješava nego da se podrži neka institucija za koju smatraju da nije toliko zainteresovana za to pitanje koliko bi trebalo da bude", smatra Melia, koja je takođe psiholog.
Šta se događa kada je u nekoj zemlji religija sve manje važna? Campbell ukazuje na primjere sekularnih zemalja koje su funkcionalne demokratije.
“Skandinavske zemlje su veoma sekularne, i smatraju se među najdemokratskijima od svih demokratskih zemalja u svijetu. Takođe je u tim zemljama visok stepen sretnih građana. Sekularno društvo nije manje demokratsko ili sretno", ističe Campbell.
Međutim, koliko je vjerovatno da će Amerika postati više sekularna s obzirom na to da su vjerski simboli dio nacionalnih simbola i tradicija - na novčanicama je poruka "u Boga vjerujemo", dok je "tako mi Bog pomogao" dio predsjedničke zakletve.
“U srednjem do dugom roku, postojaće novo stanje gdje religija neće biti u potpunosti isključena iz američkog života, ali će samo zauzimati drugačiji prostor nego sada", zaključuje Campbell.
