Došao je gajdaš da svira na službi. Pilot je ponudio da izvrši prelet. Vojne grupe širom države obećale su ispraćaj.
Stotine ljudi koji nisu znali ništa o 86-godišnjaku osim njegovog imena pojavili su se jednog vrelog popodneva i uputili Brooksu posljednji pozdrav uz pune vojne počasti u četvrtak na Memorijalnom groblju veterana Mainea u Augusti.
Patriot Guard Jahači na motociklima ispratili su njegova mrtvačka kola na ruti dugoj 40 milja od pogrebne kuće u Belfastu, Maine, do groblja. Pripadnici veterana stranih ratova odali su počast pozdravom iz 21 puške. Volonteri su držali američke zastave pored kovčega, dok je dizalica zakačila ogromnu zastavu iznad ulaza u groblje.
Neki su salutirali dok su prolazili. Drugi su pjevali himnu marinaca.
„Čast nam je što možemo ovo da uradimo“, rekao je Jim Roberts, komandant VFW posta u Belfastu. "Toliko je negativnosti na svijetu. Ovo je nešto zbog čega se ljudi mogu osjećati dobro i okupiti se oko sebe. To je apsolutno divno." Rekao je da su Brooksov sin, unuka i zet došli na sahranu, ali nisu govorili tokom službe.
'Uvijek ćemo biti tu'
VFW se zove nekoliko puta godišnje u vezi sa preminulim veteranom bez porodice ili sa onom koja nije voljna da se bavi sahranom, rekao je Roberts. Ali "mi ćemo uvijek biti tu." Kao i drugi veterani koji su pomagali u četvrtak, on nije poznavao Brooksa.
Toliko se grupa dobrovoljno javilo da učestvuju u odavanju počasti da nije bilo dovoljno prostora da ih se smjesti u 20-minutnu sahranu, rekla je Katie Riposta, direktorica sahrane koja je prošle sedmice uputila poziv za pomoć.
„To obnavlja vašu vjeru u čovečanstvo“, rekla je.
Više od 8 miliona američkih veterana koji žive imaju 65 ili više godina, skoro polovina veteranske populacije. Oni su većinom muškarci. To je prema prošlogodišnjem izvještaju američkog Biroa za popis stanovništva. Kako ova generacija bude umrla, kaže se, njihovo kolektivno sjećanje na ratna iskustva "preći će u historiju".
Majstor 'tatinih šala'
Mnogo toga o Brooksovom životu nije poznato.
Ostao je udovac i živio je u Augusti. Umro je 18. maja, manje od nedelju dana nakon što je ušao u starački dom, rekao je Riposta. Uzrok smrti nije saopšten.
Pogrebno preduzeće i vlasti stigli su do njegovog najbližeg rođaka, ali niko nije bio voljan da se javi ili preuzme odgovornost za njegovo tijelo, rekla je ona.
"Zvuči kao da je bio dobra osoba, ali ja ne znam ništa o njegovom životu", rekao je Riposta, napominjući da je nakon Brooksove smrti, jedna žena kontaktirala pogrebno poduzeće i rekla da ju je jednom primio kad nije imala drugo mjesto .
"Nije važno da li je služio jednog dana ili je vojsku napravio svojom karijerom", rekla je. "On i dalje zaslužuje da bude poštovan i ne sam."
Publika u četvrtak nije bila skroz nepoznata - a ispostavilo se da ni Brooks nije bio.
Victoria Abbott, izvršna direktorica skloništa Hljeb života u Augusti, rekla je da je svaki dan dolazio da jede u njihovoj narodnoj kuhinji, uvijek spreman da zbija "tatine šale" i nasmije osoblje. Imao je omiljeni sto.
"Tipični 80-godišnjak, šale svaki dan", rekla je Abbott. "Bio je zaista sjajan. Bio je dio porodice narodne kuhinje."
Ali većina ljudi tamo u četvrtak ga je srela prekasno. Spomen-knjiga koju je na internetu objavila Direct Cremation of Maine, koja je pomogla u organizaciji sahrane, imala je dobre želje nekoliko stranaca.
"Gospodine", počeo je jedan, a završio sa "Semper Fi".
Linda Laweryson, koja je služila u marincima, rekla je da je ovo druga sahrana u nešto više od godinu dana na kojoj je prisustvovala veteranu koji je umro sam. Svako zaslužuje da umre dostojanstveno i da bude dostojanstveno sahranjen, rekla je ona.
Laweryson je pročitao pjesmu tokom službe pored groba koju je napisao borbeni marinac koji razmišlja o mjestu gdje marinci završavaju obuku.
„Prošetao sam starim paradnim poligonom, ali nisam bio sam“, piše u pjesmi. "Prošetao sam starim paradnim poligonom i znao da sam kod kuće."
