Od početka Globalne inicijative iskorjenjivanja dječje paralize, prije više od 20 godina, slučajevi ove iznimno zarazne bolesti i uzroka invaliditeta kod ljudi smanjili su se u cijelom svijetu za 99 posto. Ellyn Ogden je jedna od osoba čije je odlučno čelništvo bilo ključno u iskorjenjivanju poliomijelitisa.
Otac Ellyn Ogden bio je poslovni menadžer koji bi svoju obitelj selio zajedno sa svojim poslom, svake dvije godine. "Meni je to bilo vrlo uzbudljivo jer bi mi dosadilo ako bih upoznala neko mjesto previše. Zato bih se uvijek radovala sljedećoj destinaciji, upoznavanju novih ljudi i novih mjesta," sjeća se Ogden.
Takvo stanje duha utjecalo je na njene odluke u budućnosti. Ellyn Ogden pohađala je Sveučilište Tulane u New Orleansu, gdje je stekla diplomu iz međunarodnih odnosa i uvoda u medicinu. No, umjesto da se odlučila postati liječnicom, kako su se nadali njeni roditelji, ostala je na Tulaneu kako bi završila postdiplomski studij javnog zdravstva. Usput je stekla i dragocjena klinička znanja radeći u bolnicama.
"Godinu dana provela sam pomažući medicinskim sestrama. Radila sam u laboratoriju – vadila krv i gledala funkcionira laboratorijska dijagnostika. A pomagala sam i na kardiološkom odjelu," kaže Ogden.
Međutim, ono što joj je nedostajalo bilo je iskustvo na terenu. Stoga se, zajedno sa svojim mužem kojeg je upoznala na postiplomskom studiju, pridružila Mirovnom korpusu. Poslali su ih u Papuu Novu Gvineju 1987. godine. Tamo je dvije godine upravljala programom za kontrolu bolesti u lokalnoj pokrajini s 80 tisuća ljudi. Zbog vrlo ograničenog proračuna i oskudne liječničke opreme i lijekova, morala se snalaziti kako je znala i umijela. Stoga se, putem nekih neprofitnih organizacija, obratila ženama da ih ponuka da dođu na cijepljenje, bez da riskiraju izgnanstvo iz svoje zajednice.
Ellyn Ogden kaže da ju je to iskustvo naučilo nekim dragocjenim lekcijama iz javnog zdravstva koje su joj ostale do danas: "Budi fleksibilna. Budi ambivalentna. Budi otvorena duha."
Nakon što je napustila Mirovni korpus, Ellyn Ogden nastavila je raditi na programima međunarodnog javnog zdravstva. Godine 1997. preuzela je vođenje programa USAID-a, Američke agencije za međunarodni razvoj, za borbu protiv polija, koordinirajući američke napore na ovom planu sa zdravstvenim institucijama, vladama, lokalnim zajednicama i donatorima diljem svijeta.
Ogden kaže da je postignut veliki napredak od 1988. godine, kad je Svjetska zdravstvena skupština odlučila iskorijeniti dječju paralizu. U to vrijeme ta je bolest bila endemična u 125 zemalja: "Danas polio postoji u samo četiri zemlje, u kojima nikada nije ni nestao: u Indiji, Nigeriji, Pakistanu i Afganistanu. A tamo gdje je virus lociran imamo 99-postotno smanjenje broja slučajeva i radi se o malim geografskim područjima."
Ellyn Ogden provodi puno vremena u drugim zemljama. Upravlja velikim donacijama, nadgleda masovne imunizacije, posjećuje laboratorije i istovremeno prati rad u mnogim zemljama. Smatra da rat nije izlika za prestanak imunizacije te se koristi dobro uvježbanim diplomatskim vještinama i tehničkim znanjem za njeno ostvarivanje. Za svoje napore 2009. godine dobila je priznanje - Nagradu USAID-a za hrabrost.
"Bila mi je povjerena dužnost izaslanika za pregovore o Danima mira u istočnom Kongu, između glavnih zaraćenih frakcija. A pregovarala sam i o prestanku vatre sa snagama u Angoli. Čak i danas imam priliku u Afganistanu sudjelovati u omogućavanju sigurnog prolaza medicinskog osoblja kroz zone sukoba," kaže Ogden.
Ellyn Ogden radi u zabačenim područjima, napučenim urbanim središtima i sirotinjskim četvrtima. Njeno prvo pitanje u tim sredinama uvijek je - jesu li djeca bila cijepljena? Čak i nakon deset godina kampanje za cijepljenje, često se događa da u tim krajevima nitko nije cijepljen.
Ova humanitarka upozorava da, ukoliko polio ne bude iskorijenjen, to će biti vrlo štetno po javno zdravlje – ne samo u zajednicama gdje je polio još prisutan, nego i u cijelom svijetu. Ona kaže da je svako dijete u svijetu vrijedno borbe za istrebljivanje dječje paralize. Ti bi napori spasili četiri milijuna života tijekom sljedećih 20 godina, kaže Ellyn Ogden, dodajući da je naša moralna obveza da to učinimo.