Dvadesetsedmog svibnja 1929. sudac Vrhovnog suda Sjedinjenih Država, Oliver Wendell Holmes Junior, ostao je dosljedan svojoj reputaciji suca koji se ne slaže sa većinom na sudu. Radilo se naime o slučaju odluke američke vlade da jednoj ženi rođenoj u Mađarskoj odbije američko državljanstvo na osnovu njenih pacifističkih vjerovanja. Vrhovni je sud podržao odluku nižeg suda. U svom komentaru na odluku većine, sudac Holmes napisao je sljedeće:
"Ako postoji jedan princip koji traži da ga se poštuje više nego ijedan drugi u američkom ustavu, onda je to princip slobode misli – ne samo slobode misli onih koji se s nama slažu, nego i slobode misli za one koji nas mrze".
Neki povijesničari američkog Ustava smatraju da sudac Holmes svoju reputaciju nije stekao zbog velikog broja odluka u kojima se on nije slagao s većinom, nego zbog težine koju su njegova mišljenja imala. Mnoga od njegovih mišljenja, naročito ona koja su se ticala slobode izražavanja, u kasnijim su odlukama Vrhovog suda prihvaćena.
Za trideset godina, koliko je sudac Holmes sjedio na najvišem sudu Sjedinjenih Država, sud je izdao skoro 60 tisuća pismenih odluka. Sudac Holmes napisao je 173 oprečna mišljenja, no ipak se u 97 posto slučajeva pred ovim sudom, složio s većinskim mišljenjem.