Dvadesetog svibnja 1860., nova politička stranka – Republikanci - izabrala je odvjetnika iz Illinoisa Abrahama Lincolna za svog predsjedničkog kandidata na izborima 1860.
Na početku stranačke konvencije izgledalo je da je glavni kandidat William H. Seward iz New Yorka. No, on je naišao na mnoge prepreke tijekom konvencije u Chicagu. Naime, konzervativci su se pobojavali njegovih izjava o neizbježnosti rata oko pitanja ropstva, i onog što je Seward nazvao “višim zakonom” od samog ustava.
U želji da pronađu kandidata koji bi mogao pridobiti umjerenije savezne države kao što su Illinois i Pennsylvania, republikanci su nominirali Abrahama Lincolna za predsjednika, a senatora Hannibala Hamlina iz Mainea za dopredsjednika.
Lincolnova se uspješna predsjednička kampanja zasnivala na republikanskoj platformi koja je pozivala na zabranu ropstva u svim američkim zapadnim teritorijima, zajedno sa poboljšanjem puteva, učinkovitijom vladom i izgradnjom željeznice do pacifičke obale.