Drugog svibnja 1968, povorke autobusa, automobila, - čak i nekoliko kola vučenih mulama! -, krenule su iz različitih dijelova Sjedinjenih Država prema Washingtonu, na takozvani “Marš siromaha”. Cilj marša bio je jasno pokazati potrebu za većom državnom pomoći, kako bi se prevladali problemi neadekvatnog stanovanja, neuposlenosti, te slabog obrazovanja siromašnih građana Amerike.
Neki od tisuća nazočnih na ovom protestu čak su podigli šatore od drva, platna i kartonskih kutija, blizu spomenika predsjedniku Lincolnu. Ovo su malo naselje nazvali “Grad Uskrsnuća”. Propovjednik Ralph David Abernathy, jedan od čelnih pomoćnika pokojnog Martina Luthera Kinga Juniora, rekao je članovima jednog kongresnog odbora da siromašnim Amerikancima treba više pomoći jer nastojanja bivše vlade nisu urodila plodom.
"Došli smo ovdje vidjeti vas i reći vam da su ljudi koje ste ranije čuli i djeca koju ste ranije vidjeli još uvijek tamo gdje ste ih i ostavili, i još su uvijek gladni".
U šest tjedana, koliko dugo su imali dozvolu ostati na tom prostoru, nekih tri tisuće ljudi naselilo se u “Gradu Uskrsnuća”, u Washingtonu, preraslog, u međuvremenu, u simbol siromaštva koje su željeli okončati.
Marš siromaha donio je barem obećanje o reformama. Niz dogovora sa saveznom vladom uključivao je povećanje programa razdiobe hrane, promjene u uredbama o pravu na socijalnu pomoć, kao i nove odredbe o učešću siromašnih ljudi u lokalnim poslovima nekoliko državnih agencija.