Dvadesetšestog listopada 1825., guverner savezne države New York, DeWitt Clinton izlio je bačvu punu vode iz jezera Erie, u Atlanski ocean u New York Cityju, označivši tako službeno otvaranje kanala Erie. Ovaj je vodeni put povezao postojeće rijeke i jezera između lučkog grada Buffalo na jezeru Erie, i Albanyja na rijeci Hudson, udaljenog više od 500 kilometara.
Kanal Erie omogućio je teglenicama, koje su vukle zaprege mula, da brže i jeftinije prevezu terete između Buffala i Albanyja, nego što se to moglo učiniti zaprežnim kolima.
Sa Srednjeg Zapada, rude i žitarice prevožene su preko Velikih jezera do Buffala, a potom istočno putem kanala Erie. Ugljen i različite vrste konačnih proizvoda prevožene su prema zapadu.
Nakon što bi teglenice stigle do Albanyja, roba i putnici sa Zapada mogli su ploviti prema jugu rijekom Hudson sve do New York Cityja.
Ovaj je kanal pružio lagan pristup Zapadu iz atlantske luke New York, te je djelomično i zaslužan za trajni rast grada kao luke i financijskog centra. Kanal Erie potaknuo je komercijalni razvitak gradova kao što su Rochester i Utica na njegovom toku, te stimulirao seobu stanovništva prema zapadu.