Linkovi

Aldo Leopold, tvorac koncepta zvanog “Etika zemlje”

  • Jagoda Bush

Aldo Leopold

Aldo Leopold

“Zlorabimo zemlju jer je smatramo robom koja nam pripada. Kad zemlju budemo vidjeli kao zajednicu kojoj mi pripadamo, možda ćemo je početi koristiti s poštovanjem i ljubavlju.”

Aldo Leopold, američki prirodoslovac, ekolog, okolišni aktivist, filozof, pedagog, pisac, čovjek kojega mnogi smatraju začetnikom pokreta, u Americi, za zaštitu prirode i okoliša, bio je jedan od prvih koji je, za razliku od duhovnog, religioznog i moralističkog pristupa prirodi, izgradio etiku utemeljenu na ekološkom proučavanju prirodnih procesa i suvremenoj teoriji evolucije i milijunima u svijetu dobro je poznat po svom konceptu zvanom “Etika zemlje.”

Zemlja ne pripada čovjeku, smatrao je Leopold, nego čovjek zemlji. Posjednički mentalitet, smatrao je on, najveći je uzrok ekoloških poremećaja. Sjeme mudrosti koje je Leopold zasadio – poljoprivreda mora i može biti produktivna, bez uplitanja u prirodu, bez ometanja prirodnih sustava.

Rođen 1887., u Iowi, u mjestu Burlington, na obali Mississippija, Aldo Leopold je umro 1948., u dobi od samo 61 godine, u Wisconsinu, od srčanog udara, dok je sa susjedom, koji je palio travu, pokušavao zaustaviti vatru koja je izbjegla kontroli i prijetila njegovoj vlastitoj farmi i posjedu.

Još kao dijete, u Burlingtonu, provodio bi sate i sate u okolnim šumama, preriji, na rijeci; tako se i razvila njegova ljubav i duboki interes za prirodu koji su ga, 1905. godine, i naveli da se upiše na tek osnovani Šumarski fakultet na Yaleu. Godine 1909., s diplomom u ruci, počeo je raditi za, također tek osnovanu (1905.), US Forest Service. I nekoliko godina proveo u Arizoni i New Mexicu. U New Mexicu je, 1922., bio ključan u sastavljanju prijedloga za osnivanje Gila National Forest i upravljanje njome kao područjem divljine. Kad je, 1924. godine, prijedlog bio službeno usvojen, bilo je to prvo područje u Americi koje je dobilo taj status, tu dezignaciju, zahvaljujući Aldu Leopoldu.

Te iste godine, Leopold je premješten u Wisconsin, gdje, s Američkom šumarskom službom, nastavlja na svojim istraživanjima u ekologiji i filozofiji zaštite prirode u njihovom laboratoriju u Madisonu. Godine 1933. objavljuje, za znanstveno upravljanje populacijom divljači i njihovim staništima, temeljnu “Game Management,” prvi priručnik, prvu stručnu knjigu kojom postavlja i određuje fundamentalne vještine i načine za upravljanje populacijom divljači i njeno obnavljanje i na taj način stvara temelje novoj znanosti u kojoj su “usko isprepleteni šumarstvo, poljoprivreda, biologija, zoologija, ekologija, obrazovanje i komunikacija.”

Njegova nastojanja su prepoznata i priznata i Aldo Leopold, te iste, 1933., godine, dobija ponudu za mjesto šefa katedre Odsjeka za upravljanje divljači i prirodom, pri University of Wisconsin, u Madisonu, prvog takvog odsjeka ne samo u Wisconsinu nego u cijeloj Americi.

Godine 1935., Leopold kraj mjesta Baraboo, sjeverno od Madisona, uz rijeku Wisconsin, u središnjem Wisconsinu, kupuje jednu napuštenu farmu, oko 32 hektara, na jalovu tlu, suhom i pjeskovitom, na zemljištu degradiranom prekomjernom ispašom, sječom stabala, čestim divljim požarima. Farma je u okrugu Sauk, u području Wisconsina tada poznatom i pod imenom “sand counties,” pjeskoviti okruzi, jer svi su bili podjednako opustošeni.

S obitelji - suprugom i petero djece - Aldo Leopold počinje uređivati pokusno šumsko polje i na njemu primijenjivati neke svoje teorije etike okoliša i upravljanja eko-sustavima. Sadi na tisuće stabala, oživljava preriju, prenosi svoje teorije u praksu – da je krajolik moguće obnoviti istim sredstvima i načinima kojima su ga ljudi poremetili – i dokumentira promjene u flori i fauni farme. Jedina zgrada na njoj stari je kokošinjac koji Leopold i obitelj obnavljaju i preuređuju u vikendicu, skromnoj brvnari i daju ime “The Shack.” Ona je i više od njihovog vikend-utočišta – postaje svojevrsni laboratorij u koji Leopold poziva i prijatelje i studente da zajedno s njim i njegovom obitelji sade stabla, uživaju u šetnjama, promatraju prirodu i uče od nje kako bi proniknuli dublje u odnos čovjeka i prirode, shvatili moralne obaveze koje ljudi imaju za njeno održavanje.

Danas, Leopoldova je farma spomen-šuma. Troje od njegove djece, i sami priznati stručnjaci za okoliš, osnovali su, 1949. godine, zakladu – Aldo Leopold Foundation – koja održava i brine za Leopoldovu farmu kraj rijeke Wisconsin i nastavlja promicati Leopoldove ideje te pokušava dati odgovore na pitanja – kako svatko od nas može smanjiti vlastiti stetni utjecaj na okoliš, kako osigurati da dugoročno prosperiraju i ljudi i zemlja?

Vikendi provedeni na farmi dali su Aldu Leopoldu potreban materijal za pisanje njegova najslavnijeg i najutjecajnijeg djela, best-sellera pod naslovom “A Sand County Alamanac.” Leopold je bio plodan pisac, znanstvenih i popularnih eseja, i svoje je ideje iznio u blizu pet stotina objavljenih radova, među njima – stručna izvješća, govori, priručnici, osvrti, čak i nekoliko pjesama... “A Sand Almanac,” međutim, zbirka od 41 eseja, najvažnija je od svih njegovih radova, knjiga koja mu je i donijela naslov najutjecajnije, po mišljenju mnogih, ličnosti na području eko filozofije. U njoj je objasnio svoje vjerovanje da bi čovječanstvo moralo imati moralnu obavezu prema okolišu i da je neetički nanositi mu štetu.

Leopold je umro tjedan dana nakon što je dobio potvrdu od izdavača da će knjiga biti objavljena. Njegov sin Luna uredio je knjigu koja izlazi 1949. godine, osamnaest mjeseci po Leopoldovoj smrti. Luna je uredio i očeve dnevničke zapise s dva njegova putovanja kanuom po Kanadi i posjeta Meksiku u knjigu pod naslovom “Round River,” bila je izdana pet godina nakon “A Sand County Almanac” i jednako je cijenjena.

“Almanac,” jedna od najštovanijih knjiga ikada izdanih na temu zaštite prirode i okoliša podijeljena je u nekoliko dijelova, završava zbirkom filozofskih eseja. U njima, Leopold istražuje neke “ironije u zaštiti prirode: da bi se široke mase potaknulo na očuvanje prirode i na dobijanje potrebne političke podrške ohrabruje ih se, istovremeno, na rekreacijsko korištenje prirode, a to je ono što nju u konačnici uništava.” Leopold također kritizira kreatore politike kojima je uvijek potreban neki ekonomski motiv za zaštitu prirode. U zaključnom eseju, pod naslovom “A Land Ethic,” Etika zemlje, Aldo Leopold definira jedan novi odnos između čovjeka i prirode i postavlja temelje suvremenom pokretu za zaštitu prirode te iznosi središnju temu svoje filozofije: “Prestanimo razmišljati o pravilnom korištenju zemlje isključivo kao o ekonomskom problemu.”

Leopold je razumio da etika pojedince usmjerava jedne na druge, za zajedničku korist i uzajamno dobro i jedno od njegovih postignuća, jedan od njegovih filozofskih zasada, bila je ideja da “zajednica” mora biti proširena. “Etika zemlje,” pisao je, “jednostavno proširuje granice zajednice, uključuje tla, vodu, biljke, životinje ili skupno nazvano: zemlju.”

Prema Leopoldu, pojedinci igraju važnu ulogu u zaštiti i čuvanju zdravlja te proširene definicije zajednice.

“Etika zemlje, naravno, ne može spriječiti promjene i preinake, upravljanje tim ‘resursima’ i njihovo korištenje, ali potvrđuje njihovo pravo na kontinuirano postojanje i, barem na nekim mjestima, njihov kontinuirani život u prirodnom stanju.”

“Očuvanje prirode stanje je sklada između ljudi i zemlje. Pod zemljom podrazumijeva se sve na zemlji, iznad nje i u njoj... Zemlja je živi organizam. Njegovi dijelovi, baš kao i naši vlastiti, nadmeću se jedan s drugim i surađuju jedan s drugim. Nadmetanje je isto toliko dio unutrašnjeg mehanizma koliko i suradnja. Možete ih regulirati – oprezno – ali ne i eliminirati.”

“Najveće znanstveno otkriće 20. stoljeća nije televizija, nije radio, već složenost organizma zemlje. Samo oni najupućeniji mogu shvatiti kako malo mi o tome znamo. Posljednja riječ neznanja čovjek je koji, za životinju ili biljku, pita “Koja je korist od toga?” Ako je mehanizam zemlje u cjelini dobar, onda je dobar i svaki njegov dio, znali mi nešto o tome ili ne znali ništa.

“Etika zemlje mijenja ulogu Homo sapiensa od osvajača zajednice zemlje do običnog njenog člana i građanina iste. Podrazumijeva poštovanje članova-pojedinaca kao i poštovanje zajednice kao cjeline.”

“To da je zemlja zajednica osnovni je koncept ekologije, a to da je treba poštivati i voljeti produženje je etike.”

“Svatko postupa pravilno ako nastoji sačuvati integritet, stabilnost i ljepotu biotičke zajednice.”

Leopoldova farma u Wisconsinu stara je više od 70 godina i slika je zdravlja, šuma stasala, prerija vraćena. Više od 60 godina prošlo je od objavljivanja Leopoldova “Almanaca.” Knjiga nastavlja inspirirati nove generacije Amerikanaca da se zauzmu za spašavanje najboljega što je još ostalo.

“A Sand County Almanac,” Alda Leopolda, izvanredna poetična proza gusto protkana njegovim oštrim zapažanjima prirodnog svijeta, prodana u više od dva milijuna primjeraka, prevedena ne devet jezika, ide u red knjiga kao što su “Walden,” Henryja Davida Thoreaua, “Silent spring,” Rachel Carson i radovi Johna Muira i smatra se kultnim djelom 20. stoljeća na temu zaštite prirode i okoliša. Njegov utjecaj s vremenom ne slabi nego, naprotiv, jača. Citira se uvelike i danas, na početku 21. stoljeća, koje ga itekako treba.

XS
SM
MD
LG