Širom Afrike, kažu znanstvenici, oko 300 milijuna ljudi nema siguran pristup čistoj vodi; s klimatskim promjenama, i manjom količinom sezonskih oborina, njihove će potrebe za vodom drastično rasti.
Stoga su istraživanja ogromnog rezervoara podzemne vode od izuzetnog značaja.
Richard Taylor je hidrolog na Londonskom sveučilišnom koledžu.
“Ono što želim istaknuti to je da se radi o značajnim vodenim resursima koji bi Africi mogli pomoći u reguliranju vlage tla, time i sigurnost izvora hrane.”
Stručnjaci procjenjuju da su zalihe podzemnih voda strostruko veće od količina na površini afričkog kontinenta.
Karte ležišta, koje su izradili stručnjaci s Britanskog geološkog instituta (British Geological Survey) i Londonskog sveučilišnog koledža (University College of London), pokazuju da su najveći spremnici podzemnih voda na području Libije, Alžira, Egipta i Sudana.
Drugim riječima, zemlje koje su danas siromašne vodom leže, zapravo, na zalihama vode dubokima na desetine metara.
Trenutačno se u Africi navodnjava samo oko 5% obradiva tla. Potrebe za vodom, upozoravaju znanstvenici, drastično će rasti s porastom stanovništva.
Postoji opravdana bojazan od prekomjerne eksploatacije rezervoara podzemnih voda. No, taj bi problem, kaže Richard Taylor, mogla spriječiti sama priroda afričke poljoprivrede – obrađivanje malih površina.
“Niska produktivnost vodonosnika ima jednu dobru stranu – dođe li do prekomjernog iskorištavanja, pojedinac sam sebi nanosi štetu. Prekomjerno crpljenje, dakle, ne bi imalo široke posljedice.”
Humanitarne agencije upozoravaju da dijelovima Nigera i Malija prijeti kriza nestašice hrane. Bi li bušenje velikih bušotina riješilo taj problem? Ne nužno, kaže Richard Taylor. Ne samo po sebi.
“Podzemne su vode samo jedan od mnogih načina rješavanja tog problema.”
To ne bi bila pouzdana solucija -- ali vodonosnici bi, kažu znanstvenici, mogli osigurati pouzdaniji izvor vode nego što su notorno nepredvidive kiše.
