Jedan od filmova nominiranih za nagradu Oscar, u kategoriji za najbolji live akcijski kratki film, onaj je pod imenom Buzkashi Boys. Priča je to o odrastanju i sazrijevanju u Afganistanu, otkriva jednu stranu života u toj zemlji koju rijetko možemo vidjeti izvan njezinih granica.
Film donosi žive prizore drevnog afganistanskog sporta buzkashi. Radi se o iznimno kompliciranoj, a i opasnoj igri, čiji igrači su konjanici, a za “loptu” se koristi bezglava lešina koze. Buzkashi doslovno i znači “ugrabiti kozu”.
U ovoj filmskoj drami, snimljenoj u Kabulu, dva dječaka i sanjaju o tome kako će postati slavni igrači buzkashija. Jedan od njih i kaže:
“Jedan će dan spiker, pred svima, najaviti moje ime, pamtit će me kao heroja buzkashija.”
Dvadesetdevetminutni film zajednički je projekt zapadnih i afganistanskih filmskih radnika, u režiji američkog režisera Sama Frencha, koji u Afganistanu živi od 2008. godine.
“Snimateljsku ekipu, s opremom, doveli smo sa zapada i onda obučili lokalne ljude u filmskoj produkciji.”
Dvojici dječaka u glavnim ulogama bilo je 12 godina kad se film snimao, sada su 14-godišnjaci. Jawanmard Paiz je sin dobro poznatog afganistanskog glumca i ima filmskog iskustva, okušao se pred kamerama i ranije. Fawad Mohammadi je novajlija kojega je režiser filma poznavao sa slavne kabulske ulice Chicken Street, gdje je prodavao karte grada i zemlje turistima.
“Ima njih više koji žive na ulici, prodaju karte, kaogume, nude usluge vodiča, tjelohranitelja dok ste ovdje, ulična djeca. Jedan od njih, Fawad, razlikovao se od drugih. Jako pristojan i učtiv, veliko, dobro srce, ogromne zelene oči.”
Jedan od dvojice dječaka igra u ulozi derana, uličnjaka, drugi u ulozi sina kovača. Njihovi su snovi u konfliktu s grubom stvarnošću. Dječaci su se, kaže režiser French, sprijateljili za vrijeme snimanja filma, što je uvelike pomoglo da i njihova gluma bude uvjerljiva.
Sam French je također nadgledao produkciju filma, s Arielom Nasrom, kanadskim producentom afganistanskog porijekla. Martin Desmond Roe, iz Los Angelesa, bio je koproducent i pomogao u pisanju scenarija.
“Cilj je bio napisati nešto što je, u kulturnom smislu, osjetljivo, ali da bude iskreno i pošteno.”
Filmaši se nadaju da će njihov projekt oživjeti afganistansku filmsku industriju.
Za dvojicu mladih glumaca, nominacija znači – put u Hollywood, a za Fawada Mohammadija i priliku da upozna svojeg filmskog idola, Sylvestera Stallonea.
Film donosi žive prizore drevnog afganistanskog sporta buzkashi. Radi se o iznimno kompliciranoj, a i opasnoj igri, čiji igrači su konjanici, a za “loptu” se koristi bezglava lešina koze. Buzkashi doslovno i znači “ugrabiti kozu”.
U ovoj filmskoj drami, snimljenoj u Kabulu, dva dječaka i sanjaju o tome kako će postati slavni igrači buzkashija. Jedan od njih i kaže:
“Jedan će dan spiker, pred svima, najaviti moje ime, pamtit će me kao heroja buzkashija.”
Dvadesetdevetminutni film zajednički je projekt zapadnih i afganistanskih filmskih radnika, u režiji američkog režisera Sama Frencha, koji u Afganistanu živi od 2008. godine.
“Snimateljsku ekipu, s opremom, doveli smo sa zapada i onda obučili lokalne ljude u filmskoj produkciji.”
Dvojici dječaka u glavnim ulogama bilo je 12 godina kad se film snimao, sada su 14-godišnjaci. Jawanmard Paiz je sin dobro poznatog afganistanskog glumca i ima filmskog iskustva, okušao se pred kamerama i ranije. Fawad Mohammadi je novajlija kojega je režiser filma poznavao sa slavne kabulske ulice Chicken Street, gdje je prodavao karte grada i zemlje turistima.
“Ima njih više koji žive na ulici, prodaju karte, kaogume, nude usluge vodiča, tjelohranitelja dok ste ovdje, ulična djeca. Jedan od njih, Fawad, razlikovao se od drugih. Jako pristojan i učtiv, veliko, dobro srce, ogromne zelene oči.”
Jedan od dvojice dječaka igra u ulozi derana, uličnjaka, drugi u ulozi sina kovača. Njihovi su snovi u konfliktu s grubom stvarnošću. Dječaci su se, kaže režiser French, sprijateljili za vrijeme snimanja filma, što je uvelike pomoglo da i njihova gluma bude uvjerljiva.
Sam French je također nadgledao produkciju filma, s Arielom Nasrom, kanadskim producentom afganistanskog porijekla. Martin Desmond Roe, iz Los Angelesa, bio je koproducent i pomogao u pisanju scenarija.
“Cilj je bio napisati nešto što je, u kulturnom smislu, osjetljivo, ali da bude iskreno i pošteno.”
Filmaši se nadaju da će njihov projekt oživjeti afganistansku filmsku industriju.
Za dvojicu mladih glumaca, nominacija znači – put u Hollywood, a za Fawada Mohammadija i priliku da upozna svojeg filmskog idola, Sylvestera Stallonea.
