Novi roman autora brojnih bestsellera John Grishama Igranje za pizzu poseban je u autorovom opusu ne samo po tome što se ne bavi pravničkom i sudskom tematikom, već i po tome što se radnja događa u Parmi, u Italiji, a govori o američkom nogometu, sportu ne odveć popularnom u Europi. Odmah po izlasku roman je zasjeo na prvo mjesto popisa najprodavanijih knjiga New York Timesa.
Glavni junak romana Rick Dockery trećerazredni je bek u profesionalnoj ligi američkog nogometa NFL koji svako malo bude prodan iz kluba u klub da bi naposljetku završio u talijanskom klubu iz Parme – Panterama. Mnogi se slažu da ovo nije jedno od najboljih Grishamovih djela, ali još uvijek ima dovoljno začina poznatih iz njegovih sudskih trilera da vas drži u napetosti i da ne možete prestati listati stranice dok ne dođete do kraja. Glavni junak prilično je inteligentna osoba, ali i prilično jadnog obrazovanja. Roman je u velikoj mjeri niz priča koje povezuju u cjelinu kratki dijalozi – nema naglih obrata, nema neizvjesnosti. John Grisham objašnjava kako je Igranje za pizzu nastalo.
"Trebao sam pobjeći od onog što radim, da se odmorim. Trebalo mi je nešto lagano, smiješno. Nešto bez društveno korisnih kvaliteta. Nešto lagano, humoristično, skoro kao roman koji čitate kad ste na putu. Prije tri godine bio sam u Bologni gdje sam istraživao materijal za roman Posrednik i gdje sam otkrio da se igra američki nogomet. Jedan od mojih vodiča igrao je američki nogomet za Ratnike iz Bologne deset godina. Nisam mogao vjerovati da u Italiji igraju taj sport, međutim, što sam više o tome slušao, postajao sam sve zaineresiraniji", kaže Grisham..
Roman obiluje s dosta komičnih momenata. Primjerice kad Rick susreće svoje nove suigrače koji su po zanimanju konobari, jedan sudac, poljoprivrednici i građevinski radnici koji nemaju pred sobom mogućnost profesionalne nogometne karijere. Svi oni gledaju na Ricka kao na igrača koji će osigurati pobjednički pehar Panterama iz Parme. Sa svoje strane Rick je sučeljen s vrlo čudnim svijetom oko sebe - sudski sustav za američke prilike je vrlo zbunjujući, a vožnja u malom Fiatu predstavlja jedno posve novo iskustvo. Istovremeno naš junak upoznaje istinsku talijansku hranu i vina te shvaća da je ritam života u Italiji bitno drugačiji od onog u Sjedinjenim Državama. Grisham kaže da što je više saznavao o američkom nogometu na talijanski način, fascinacija je bila veća.
"Svaka ekipa smije imati do tri američka igrača, bekovi su uvijek Amerikanci a trener je najčešće Amerikanac. Američki igrači na neki način također služe kao treneri. Talijanski igrači vole američki nogomet, vrlo su predani i ne može se reći da nedostaje entuzijazma. Vjerojatno bi mogli igrati uspješno protiv slabijih sveučilišnih ekipa u Sjedinjenim Državama", kaže Grisham.
Pantere iz Parme, poput drugih talijanskih momčadi igraju iz ljubavi, a ne za ogromne honorare kakve primaju američki igrači profesionalnog nogometa u NFL-u. Oni igraju za pizzu, nema velikih stadiona, nema mažoretkinja niti velikih honorara igračima za reklamiranje tenisica i sportske opreme. Zaokružujući američku komponentu romana, Grisham u njega uvodi ljepoticu, američku studenticu na razmjeni u Italiji, u koju se glavni lik pri kraju knjige zaljubljuje. Za one čitatelje kojima posljednje Grishamovo djelo ne donosi užitak na koji su navikli u njegovim "klasicima", recimo da je autor najavio za siječanj objavljivanje novog sudskog trilera, zasad nepoznatog naslova i tematike. Roman Igranje za pizzu, kao i sve druge Grishamove knjige objavila je izdavačka kuća Random House iz New Yorka.