Jedan od najpopularnijih crnackih pjevaca, pionir soula i istinska R&B legenda – Wilson Pickett, umro je 19. sijecnja, u 64. godini zivota. U prilogu Jagode Bush, za Americki kulturni magazin, podsjecamo na karijeru te, jedne od vodecih, licnosti u razvoju Juznjackog soula.....
Uz Arethu Franklin i Otisa Reddinga, Wilson Pickett bio je jedna od najvecih zvijezda soula 60-ih godina. “Bio je jedan od najboljih soul-pjevaca svih vremena,” rekla je za Picketta Aretha Franklin, ovih dana.
Rodjen 1941, u mjestu Pratville, Alabama, kao najmladje od 11-ero djece, Pickett je preselio u Detroit kad mu je bilo 14 godina zato sto ga je majka uzasno zlostavljala. On sam ce za nju kasnije, povjesnicaru Gerriju Hirsheyju, reci “u mojoj knjizi, ona ostaje najgora zena.....tukla me je stalno svime cega bi se dohvatila....tavama, cjepanicama. Bojim je se i sada. Jednom sam pobjegao od kuce, tjedan dana sam se skrivao u sumi, sa svojim psom, plakao tjedan dana.” G. 1955, Pickett je i presao u Detroit, kod oca.
Pjevati je poceo rano, u zboru baptisticke crkve i na ulicama, a onda osnovao i vlastitu gospel-grupu i s njom cetiri godine nastupao u detroitskim crkvama.
Puno kasnije, u svom zivotu i karijeri, Pickett ce, za casopis RollingStone, reci: Htio sam napustiti gospel, ali nisma bio siguran, bojao sam se, jer onaj koji napusti Boga, ostaje uz vraga i u paklu zavrsava. Ja sam, vidite, htio pjevati gospel, ali sam htio zaradjivati i para.”
Pickett ce se i okrenuti svjetovnoj glazbi i, 1961, i pridruziti lokalnom ritam&blues bendu The Falcons. Godinu kasnije, 1962, vec je imao jedan hit s njima, ali te iste godine, Pickett krece solo i ubrzo biljezi vlastiti uspjeh. G. 1965, pocinje suradnju s legendarnim soul-producentom Jerryjem Wexlerom, iz Atlantic Records, i na jednako legendarnoj etiketi Stax Records, u Memphisu, snima jedan od svojih najvecih hitova – In the Midnight Hour....
In the Midnight Hour, nasla se odmah na 21. mjestu ljestvice hitova, ali polucila je, zapravo, i vise uspjeha, imala veceg utjecaja nego sto bi to mogla kazivati ta njena pristojna, solidna pozicija....u svoj su je repertoar, bilo na koncertima bilo na albumima, uvrstile doslovno tisuce drugih, crnackih i bjelackih, bendova.
Hrapavi glas, agresivni stil, strastvena izvedba, ono sto ce i definirati Wilsona Picketta, te funky ritam i ona glasna puhacka sekcija... i Midnight Hour bila je ona tranzicijska skladba koja je prenijela R&B do soul-razdoblja.
Slijedi niz drugih hitova, skladbi koje Pickett pise u suradnji s Eddiejem Floydom i Steveom Cropperom i koje takodjer snima u Memphisu, za Stax, ali onda s producentom Wexlerom, prelazi u jedan drugi studio – Fame, u mjestu Muscle Shoals, Alabama, u studio jos tjesnje povezan s Atlantic Records nego sto je bio Stax. I Memphis i Muscle Shoals, oba na dubokom Jugu Sjedinjenih Drzava, bili su u to vrijeme rasadnici soula. U studiju Fame, u Alabami, Pickett snima neke od svojih najvecih hitova, poput ovoga – Funky Broadway.....
Cropperov i Pickettov hit bila je i Mustang Sally.....
Roger Friedman, autor dokumentarca o Pickettu i drugim legendama ritam-i-bluesa i soula, snimljenog 2002, pod naslovom Only the Strong Survive, Samo najjaci na zivotu ostaju, rekao je “Pickett je bio odgovor Atlantic Recordsa na Jamesa Browna.... Sam je pisao pjesme, bio glazbeno vrlo kreativan i vjest, pogledajte samo koliko je njegovih stvari uvrsteno u repertoare drugih glazbenika!”
A medju tim drugim glazbenicima nasli su se i Led Zeppelin i Stonesi, i Creedence Clearwater Revival i Hootie & the Blowfish, i Roxy Music i Los Lobos, i Bruce Springsteen i AniDiFranco, i mnogi, mnogi drugi.....
Popularnost Wilsona Picketta, kao i tolikih drugih soul-glazbenika, pocela je blijediti s pojavom disco-glazbe i drugih zanrova, sedamdesetih godina. “No, ono cega vecina Amerikanaca nije svijesna,” podsjeca Roger Friedman, autor dokumentarnog filma, “to je da su oni svi nastavili biti popularni u evropskim zemljama, svakog ljeta, na svojim turnejama Evropom, privlacili su nevjerojatan broj poklonika.”
Od 70-ih nadalje, Wicked Pickett, nadimak koji je dobio dijelom zbog svojih nastupa, svog glasnog nacina pjevanja, dijelom zbog svog ponasanja izvan pozornice, nastavio je sporadicno snimati, posegnuo za skladbama Randyja Newmana, Beatlesa, Steppenwolfa...ali i dosao u sukob za zakonom vise puta, zbog voznje i prekrsaja pod utjecajem alkohola, zbog prijetnji i zlostavljanja, domaceg nasilja. Ali, dolazila su i priznanja - 1991. godine, primljen je u Rock and Roll Hall of Fame, g. 2000. dobio je tri nagrade W. C. Handy, nagrade Blues Fondacije, ukljucujuci jednu za comeback album godine, jer godinu ranije, 1999, snimio je It’s Harder Now, Sada je teze, svoj prvi studijski album nakon vise od jednog desetljeca, koji je bio nominiran i za Grammyja.
U jednom intervjuu 2001, Wilson Pickett je rekao – Ne znam sto bih bio da nije bilo show-businessa, lutalica ili tako nesto, tko zna?”
Pickettov najveci pop-hit, jer nasao se cak na sestom mjestu Billboarda – Mustang Sally dosla je do 23. mjesta (1966), Midnight Hour do 21-og (1965), Funky Broadway do 8-og (1967)...... bila je skladba Land of 1000 Dances (1966), svojevrsna soul-himna, jednako cesto koliko i Midnight Hour na repertoaru drugih glazbenika....
“Izgubili smo diva,” rekao je soul-pjevac Solomon Burke za Wilsona Picketta, “izgubili smo legendu, covjeka koji je sam sebe stvorio, kreirao vlastiti magnetizam, i sebi osigurao uspjeh diljem svijeta.”