Prije nekoliko dana navršila se 40. godišnjica masakra u My Lai-ju, selu u Vijetnamu u kojem su američki vojnici pobili više od 500 civila, od kojih su mnogi bili žene i djeca. Iz pepela ovog tragičnog događaja izraslo je prijateljstvo i nada. Selo danas ima novu školu i komemorativni park mira – zahvaljujući skupini američkih ratnih veterana i jednoj kvekerskoj udruzi iz Wisconsina.
My Lai jedna je od mnogih rana iz rata u Vijetnamu koja ne zacjeljuje, čak niti nakon 40 godina. Na mjestu gdje su poručnik William Calley i njegovi vojnici strijeljali seljane podignut je spomenik. Žena u naručju drži mrtvo dijete, čvrsto stisnute šake u znak pobjede i prkosa. Spomenik na simboličan način ukazuje na vijetnamsko viđenje masakra u My Laiju – bio je to ratni zločin protiv hrabrog naroda Vijetnama koji je na kraju pobijedio. Tran Thi Oanh imala je svega osam godina kada su na vrata njezine kolibe došli američki vojnici i počeli pucati u članove njezine obitelji.
Tran Thi Oanh kaže da je bila ranjena u nogu i da se pretvarala da je mrtva. Upitana da li je u stanju oprostiti vojnicima koji su joj ubili obitelj kaže da nije. Bez obzira na takve osjećaje –zapravo, upravo zbog njih – američki kvekeri su 2001. godine u selu My Lai izgradili školu. Njezin direktor Tran Anh Tung kaže da je škola mjesto gdje se stanovnici My Laija mogu okrenuti sutrašnjici, a ne prošlosti: "Mi nikad nećemo zaboraviti što su američki vojnici ovdje napravili, no to je ipak prošlost. Danas, svakog smatramo svojim prijateljem. Mislim da je tako bolje, da svi živimo u miru kako bi ovaj svijet bio bolje mjesto za život" – kaže gospodin Tung.
Joe Elder, umirovljeni profesor sociologije na Sveučilištu Wisconsina i dugogodišnji mirovni aktivist je u Vijetnamu prvi put bio 1969. godine, za vrijeme rata. Kao pripadnik pacifističke organizacije američkih kvekera radio je u bolnici u Sjevernom Vijetnamu, brinući se o civilima koji su nastradali od napalma i od nagaznih mina. Joe Elder kaže da su Vijetnamci pronašli način da se okrenu budućnosti, dok je za Amerikance My Lai još uvijek otvorena rana: "Kada spomenete My Lai, ljudi taj događaj pokušavaju nekako opravdati – kažu da su i Vijetnamci činili masakre….To je osjetljiva tema. Osim nas kvekera niti jedna druga organizacija s mjestom My Lai nije izgradila sustavan odnos, upravo zato jer je to rana koja nije zacijelila".
To pokušavaju učiniti veteran vijetnamskog rata Mike Boehm i njegova supruga Vijetnamka Phan Van Do, također članovi organizacije kvekera iz Madisona u Wisconsinu. 60-godišnji Mike Boehm od 1993. pola godine u Americi prikuplja novac za My Lai, a pola godina provodi u Vijetnamu, radeći na humanitarnim projektima poput nedavno izgrađene škole. Jedan od projekata su mikro-zajmovi za seljake iz My Laija. Pham Thi Ri je od kvekera iz Wisconsina prije nekoliko godina posudila 300 dolara i kupila svinje.
Gospođa Ri kaže da je svinje koje je uzgojila upravo prodala – za 400 dolara. Kaže da joj je sada lakše prehraniti djecu i poslati ih u školu. Kupila je nove svinje, koje također poslije namjerava prodati. Pham Thi Ri kaže da nije srdita na Amerikance zbog onog što su učinili prije 40 godina. Kaže da je zahvalna zbog 'zajma koji joj je promijenio život'. Inače, zapovjednik američke postrojbe koja je 1968. godine počinila masakr u My Laiju –poručnik William Calley - bio je osuđen na doživotni kaznu zatvora, no nakon tri godina pušten je na uvjetnu slobodu.
My Lai još nije posjetio niti jedan predstavnik američke vlade. Phan Van Do, supruga vijetnamskog veterana Mike Boehma, nada se da će doći i taj dan – te da će tada američki državni dužnosnici posjetiti Park Mira i osnovnu školu koju su izgradili kvekeri iz Wisconsina.