Linkovi

Not Too Late - novi album Norah Jones


Prije nekoliko dana – 30. siječnja – na scenu se, sa svojim trećim albumom za jazz-etiketu Blue Note, vratila Norah Jones.

Prije točno pet godina, u veljači 2002., dobili smo njen prvi album – Come Away With Me, a tada 23-godišnja Norah Jones pregršt Grammy nagrada, među njima – one za najbolji album i za najboljeg novog umjetnika. Album je prodan u više od 19 milijuna primjeraka i Norah Jones je postala najprodavanija glazbenica 21. stoljeća.

Uslijedio je, dvije godine kasnije, kantrificirani Feels Like Home, s nešto manje uspjeha. U Sjedinjenim Državama, prodan je u tek četiri milijuna primjeraka, u svijetu, istina – 11 milijuna, ali donio je Norah Jones još jedan Grammy, za singlicu Sunrise.

I sad imamo njen treći – Not Too Late, njen najosobniji do sada, jer svih 13 pjesama albuma Norah je napisala ili sama ili u suradnji sa svojim višegodišnjim partnerom, basistom Leejem Alexanderom, koji se latio i produkcije albuma. Drugim riječima – ovo je Norah Jones “vlastitim riječima.” Onaj glas koji smo zavoljeli prije pet godina još uvijek je tu, ali promijenio se ton; ta, sada dvadesetsedmogodišnja, kantautorica istražuje neka nova područja.

Album je snimljen tijekom 2006., uglavnom u njenom studiju, kod kuće, s prijateljima i njenim bendom. Not Too Late je ugodna mješavina roots balada i pop-pjesama s prizvucima jazza i countryja. Pjesme o usamljenosti, ljubavi, o ratu i lošoj vladi. U onoj pod naslovom “Sinkin’ Soon,” Potonut ćemo uskoro, u stilu njuorleanske naricaljke, Norah pjeva: ”U čamcu od pruća i slame, skrenuli smo, udaljili se od obale, s kapetanom koji je suviše ponosan da prizna, da mu je veslo ispalo iz ruke…”

A u onoj pod naslovom “My Dear Country” – Ništa nije tako zastrašujuće kao dan izbora, ali drugi je dan još gore, sve još mračnije….tko zna, možda se planovi promijene, tko zna, možda ipak s uma ne skrene….”

Aluzija je jasna, ali svima je još sviježe u sjećanju i ono što se dogodilo Dixie Chicks, prije nekoliko godina. Norah Jones pjesmu završavama riječima “Volim ono što si mi dala, my dear country, ali ponekad mi igra nije jasna…Volim ono što si mi dala, ponajviše slobodu, da mogu pjevati pjesmu o danu izbora…”

Norin glas jednako osvaja na Not Too Late kao što je i na prethodna dva albuma, instrumentacija je i na ovome prigušena i uglavnom akustična, više je gitare nego glasovira, jer većinu je Norah, ovaj put, na gitari i skladala, tekstovi su neobični, ali vrlo “pismeni”, tempo ostaje blag i umjeren, kao u prvoj albuma – Wish I Could – o djevojci koja momka gubi, jer u rat mora poći…. kao u lijenoj roots baladi pod naslovom Until the End….. kao u nezaboravno lijepoj Not My Friend…..kao u samo naoko optimističnoj naslovnici Not Too Late…kao u nestašnoj Little Room….

Na albumu, snimljenom za jazz-etiketu Blue Note, najmanje je jazza, ali Norah je nedavno, za New York Times i izjavila “Ne radim više jazz.” Ali istina je da je Norina glazba oduvijek bila jednako “jazz-informirana” koliko i popom, bluesom, folkom, soulom i countryjem nadahnuta. Takav je i album Not Too Late - njena vlastita glazba.

Hoće li i ovaj biti multiplatinasti, kao Come Away With Me, odlučit će onih 19 milijuna kupaca tog prvog albuma. Po nečemu, ovaj treći je već zaslužio posebno mjesto – na amazon.com, bio je najnaručivaniji album svih vremena, milijuni su album kupili prije nego što su ga i čuli!

XS
SM
MD
LG