Film je snimljen 1967., s prikazivanjem počeo početkom zime, bio nominiran za sedam Oscara iduće godine; nagradu Akademije dobit će Mike Nichols, za režiju filma. Dobitnik, prije toga, jednog Grammyja i višestruki dobitnik kazališne nagrade Tony, Oscar je osigurao i filmsku karijeru Nicholsa, te lansirao onu Dustina Hoffmana. Nichols je riskirao i za svoj potpuno nekonvencionalni film uzeo potpuno nepoznatog mladića.
Kad je Američki filmski institut, 1998. godine, počeo sa svojom top-listom Sto najboljih američkih filmova svih vremena, Diplomac se našao na sedmom mjestu; na desetoj, jubilarnoj listi, koju je Institut objavio ranije ove godine, Diplomac je na 17. mjestu, još uvijek pri vrhu liste.
Kao što se većina nas još sjeća… U toj priči o generacijskom jazu, šezdesetih godina, dvadesetogodišnji Benjamin Braddock, bistar i pametan dečko, upravo je završio koledž, na istoku, naravno, Sjedinjenih Država, vraća se kući, u prigradski Los Angeles, ne zna što želi, nema ambicija (ali zna da to nije “plastika”!), ne osjeća se udobno ni u vlastitoj koži ni s onim što je oko njega. Danima u akvarij gleda i sa zlatnom se ribicom identificira. Kad mu otac, za 21. rođendan, poklanja ronilačku opremu, Benjamin i postaje neke vrste “zlatna ribica” – krije se od roditelja na dnu bazena. U jednoj sceni filma, dok on tako stoji, sam samcat, usred bazena, čuju se samo daleki glasovi, mrmor ljudi negdje oko bazena, i čuje, vrlo dobro, njegovo disanje preko mehaničke naprave.
Benjamin je prestrašen, uhvaćen u klopku života koji mu se ne sviđa. Ne želi živjeti životom svojih roditelja i njihovih prijatelja, dosadnim, površnim i plitkim načinom života. Stvari postaju još kompliciranije kad Benjamin susreće puno stariju Mrs. Robinson, suprugu očevog poslovnog prijatelja, koja pokazuje neuobičajeno puno zanimanja za Benjamina. Za razliku od Benjamina, Mrs. Robinson, seksa gladna starija žena i san svakog seksa gladnog srednješkolca, zna što želi i to dobija. “Hoćeš da te zavedem, to hoćeš?,” pita ona njega… i počinje niz susreta u hotelu, počinje jedna vruća ljetna afera. Da stvari budu još gore, Benjaminovi roditelji inzistiraju na tome da mu Elaine bude djevojka, Elaine je kći Mr. i Mrs. Robinson. Dvoje mladih se i zaljubljuju jedno u drugo, u konačnom činu bunta. Ali nije ni ta veza pošteđena dramatičnih obrata. Na kraju, dvoje mladih “bježe” gradskim autobusom, ali njihova je budućnost neizvjesna.
Kao i toliki drugi filmovi na temu sazrijevanja, ni Diplomac više nije inovacija kakav je bio tada, prije 40 godina; nekoliko elemenata, međutim, čini ga jednim od bezvremenih klasika. Jedan od njih – gluma Dustina Hoffmana. Drugi – majstorska režija Mikea Nicholsa, s nekima od nezaboravnih kadrova kao onaj besmrtni Dustina Hoffmana ispod savinutog koljena Anne Bancroft. Usput, Anne Bancroft bila je za ulogu kao stvorena, prava je sreća da je Doris Day ulogu odbila. Treći, duhoviti scenarij Bucka Henryja, rađen prema istoimenom romanu Charlesa Webba, s nekim od najboljih dijaloga u povijesti filma, naročito onima u krevetu, između Mrs. Robinson i Benjamina.
Još jedan element koji tu inteligentnu ljubavnu komediju i društvenu satiru, koja, iako odiše buntovnim duhom 60-ih godina, ne šalje ni pramičak dima od marijuane, ne pravi nikakve eksplicitne političke aluzije (možda zato što je Webb roman napisao na samom početku 60-ih godina) nego je kritika “koktel-generacije” Amerikanaca, njihovog ispraznog života u predgrađima, njihovog licemjerstva i ćudoređa, filmski je soundtrack Simona i Garfunkela, vjerojatno jedan od najboljih svih vremena. Blago subverzivan, ali itekako dio kontrakulture 60-ih godina… The Sounds of Silence, April Come She Will, Scarborough Fair, dočaravaju nam alijenaciju, očaj i konfuziju koje Benjamin nije u stanju sam izraziti, riječima.