Prije više od stotinu godina, američka je vlada izgradila postaju na Ellis Islandu u njujorškoj luci kako bi procesuirala novopridošle useljenike. Između 1892. i 1954. godine otprilike 12 milijuna imigranata stiglo je Ameriku kroz Ellis Island – mali komad zemlje nedaleko vrška New York Citya. Danas još uvijek tuda prolaze na stotine ljudi, no oni nisu imigranti, već većinom turisti. David Samuelson stigao je iz Britanije. Pokazujući prstom na Spomenik slobode, rekao je: "Milijuni ljudi su tijekom godina izgubili život u ime slobode, a ova dama simbolizira zašto smo mi danas ovdje".
Ellis Island bio je prvi imigracijski sustav kojeg je kontrolirala američka savezna vlada. Svakoga dana na tisuće useljenika pristizalo bi iz Europe. Barry Moreno je povjesničar pri Muzeju imigracije na Ellis Islandu: "Prije nego što je otvoren Ellis Island, jedva da je i bilo neke imigracijske kontrole. Zapravo, bilo je vremena kad vam za ulazak u zemlju nije trebalo apsolutno ništa. Čak ni tijekom prvih nekoliko godina nakon što je Ellis pušten u funkciju, nije vam trebala putovnica".
Ono što im je trebalo bilo je samo dovoljno novca za kartu na parnom brodu i početak novog života u novom svijetu. No, 1921. godine, zbog velikog priliva ljudi, američka je vlada postrožila imigracijsku kontrolu i uvela sustav ispitivanja.
"Inspektorima je naloženo da od svakog useljenika ili stranca traže njihovo ime, godinu rođenja, odredište, da li su već bili u Sjedinjenim Državama, koliko su novca sa sobom donijeli te čime su se bavili i kakve su im kvalifikacije. Prema tadašnjem zakonu o imigraciji, imigracijskim službenicima nije bilo dozvoljeno da puste useljenike koji su smatrani nepoželjnima: anarhiste, boljševike, komuniste ili mnogožence", kaže Moreno.
Ako su neki od imigranata bili nepismeni, lošeg zdravlja ili nisu sa sobom imali dovoljno novca, držalo ih se u pritvoru na Ellis Islandu do vremena kad bi ih ili pustili u zemlju ili vratili nazad u zemlju iz koje su došli. Ukoliko bi useljenici počinili zločin jednom kad su ušli u zemlju, također su bili ili pritvarani ili deportirani. U 62 godine postojanja Ellis Islanda, samo jedan posto useljenika nije bio prihvaćen.
I, dok se slika imigranata u Americi otada uvelike promijenila, 40 posto svih Amerikanaca ima rođaka čiji se trag može slijediti do Ellis Islanda. Zbog toga je Centar za obiteljsku povijest vrlo popularno mjesto u ovoj ustanovi. Tu ljudi mogu potražiti osobe koje su došle kroz njujoršku luku, pronaći detalje o njihovom rodnom gradu, te kada su i s kim došli u zemlju. Jedna je žena pronašla svoju baku: "Moji su baka i djed bili u potpalublju broda, nisu doputovali u prvoj ili drugoj klasi. Došli su u ovu zemlju s deset dolara u džepu. Pa ja razmišljam, iz svoje perspektive, kako im je moralo biti teško ostaviti sve, svoje kuće, svoje obitelji... – no, uspjeli su stvoriti bolju budućnost za nas, a to je divno".
S oko 25 milijuna osobnih arhiva u datoteci, Centar za obiteljsku povijest omogućuje posjetiocima da se povežu sa svojim precima na način na koji do sada mnogi nisu mogli. I, kako američki melting pot raste, a obitelji se razilaze, povijesni podaci imaju sve veću vrijednost za one koji žele ostati u vezi sa svojom prošlošću.