Američki se dolar smatra jednom od najzdravijih valuta u globalnoj trgovini. Druge zemlje često kupuju dolare kao investiciju, kad žele na sigurno spremiti svoju ušteđevinu. Takva praksa je dovela do toga da je potražnja za dolarom velika, što daje američkoj vladi fleksibilnost u upravljanju domaćim ekonomskim kretanjima.
Međutim, dolar polako gubi svoj sjaj, a po prvi je put sučeljen s jednim snažnim konkurentom – eurom. Neki analitičari smatraju da se američka valuta nalazi na prekretnici i da bi uskoro mogla prepustiti svoj status dominantne valute za globalne rezerve euru. Jela de Franceschi pripremila je prilog o utjecaju sve slabijeg dolara i sve jačeg eura.
Kad su dvojica najbogatijih ljudi svijeta – obojica Amerikanci - nedavno odlučili milijarde svojih dolara promijeniti u eure i druge strane valute, mnoge novine su pisale o tome kako ova dvojica milijardera računaju na pad vrijednost američke valute. Većinski vlasnik Microsofta Bill Gates i ugledni investitor Warren Buffet izjavili su kako očekuju da će dolar produžiti svoj trogodišnji pad zbog sve većeg američkog trgovinskog i proračunskog manjka.
Od siječnja 2002. dolar je izgubio 33 posto vrijednosti u odnosu na euro, a američki trgovinski deficit porastao je za 24 posto na rekordnih 617 milijardi dolara u 2004. godini. Poput Gatesa i Buffeta, središnje banke mnogih svjetskih država pokušavaju smanjiti količinu dolara u svojim rezervama. Nedavna anketa pokazala je da 65 posto banaka namjerava promijeniti između 20 i 35 posto svojih sredstava iz dolara u eure.
Urednica britanskog časopisa "Economist" Pam Woodall u jednom je nedavnom interviewu primijetila kako dolar ne uspijeva ispuniti svoju glavne funkcije globalne valute: "Valuta koju imate za devizne rezerve mora biti stabilna. A dolar je već pao, i mogao bi pasti još dalje. Takva valuta mora biti poduprta razumnom ekonomskom politikom. Činjenica da Sjedinjene Države imaju sadašnju razinu proračunskog manjka i, kako smatram, neodrživu fiskalnu politiku, nije dobra preporuka za dolar kao valutu u deviznim rezervama."
Christian Weller iz Centra za američki napredak slaže se da postoji opći osjećaj da je Amerika rastrošna i da troši više nego što ima: "Imamo proračunski manjak koji se približava razini od 6 posto ukupnog domaćeg društvenog proizvoda. Mnoge zemlje u krizi imale su manje trgovinske manjkove prije nego što su ušle u krizu. Stoga financijska tržišta sada brinu hoće li Sjedinjene Države biti u stanju plaćati sve dugove koje gomilaju. Središnje banke nisu više tako spremne i dalje financiraju masovno zaduživanje američke vlade, i zato odustaju od dolara u korist drugih valuta."
Da bi pokrile svoj proračunski manjak od preko 600 milijardi dolara, Sjedinjene Države trebaju infuziju novca od najmanje milijardu i 800 milijuna dolara dnevno.
Irwin Staltzer iz Instituta Hudson kaže da ovo nije prvi pad dolara. Za vrijeme predsjednika Ronalda Reagana vrijednost dolara je pala za 40 posto, no, kasnije je ponovno porasla. Gospodin Staltzer kaže da snaga i prilagodljivost američkog gospodarstva i dalje čine Sjedinjene Države najboljim mjestom za potencijalne ulagače. Euro je još uvijek premlada "valuta", kaže gospodin Staltzer, dodajući kako postoji mnogo neizvjesnosti oko toga kako funkcioniraju europske institucije. Dvanaest zemalja eurozone ima ozbiljnih problema s održavanjem jedinstvene fiskalne politike.
"Ako imate jedinstvenu monetarnu politiku s jednom kamatnom stopom za sve zemlje, to je ogroman teret za fiskalnu politiku i nisam siguran da je moguće održati takvu kamatnu politiku. Postojale su u prošlosti i druge monetarne unije koje nisu funkcionirale. To bi trebala biti dugoročna briga središnjih banaka" - objasnio je Irwin Staltzer, koji se inače slaže s drugim analitičarima u tvrdnji "da se nalazimo u neistraženom području, kad glavna svjetska valuta nosi toliko neplaćenog duga".