Drugi mandati modernih američkih predsjednika obično nisu bili posebno uspješni. Richard Nixon, Ronald Reagan i Bill Clinton naišli su u svojim drugim mandatima na niz problema. Predsjednik Nixon čak je morao podnijeti ostavku zbog skandala Watergate 1974. Predsjednik Bush je, kako se čini, odlučio prekinuti ovaj začarani krug. Zacrtao je niz unutarnjopolitičkih ciljeva koje namjerava ostvariti, od reforme sustava oporezivanja do temeljitih izmjena saveznog mirovinskog programa. Predsjednik tvrdi da je spreman pružiti ruku pomirenja demokratima, kao što je to učinio na ručku s kongresnim čelnicima nakon polaganja svečane predsjedničke prisege.
"Kao čelnici, imamo zajedničku dužnost da postignemo rezultate za dobrobit građana, bez obzira na našu stranačku pripadnost. Pred nama je važan posao i radujem se suradnji s članovima oba doma Kongresa i obje stranke."
Međutim, mnogi demokrati već su pokazali da se protive predsjednikovom planu o djelomičnoj privatizaciji mirovinskog sustava, koja bi omogućila radnicima da investiraju dio svoje zarade u privatne mirovinske štedne račune. Demokratski senator Ted Kennedy već je upozorio predsjednika da svaki napredak na provođenju tih reformi ovisi o iskrenoj spremnosti administracije na kompromise.
"Mi kao demokrati možemo biti manjina u Kongresu, ali mi govorimo u ime većine Amerikanaca. Ukoliko Bijela kuća dvostranačku suradnju zamišlja tako da mi moramo pristati na sve njihove ideje, takva nas suradnja ne zanima."
Ubrzo nakon izbora, predsjednik je izjavio da je pobjedom stekao politički kapital, koji sada namjerava potrošiti. Politički analitičari kažu da je dobro što je počeo s provođenjem svojih planova odmah, prije nego što mu utjecaj počne slabiti kako se bude bližio kraj drugog mandata. Patrick Basham je politički stručnjak Instituta Cato, javne znanstvene organizacije u Washingtonu.
"Ukoliko republikanci i predsjednik ne iskoriste prednost koju uživaju sada i ne upotrijebe svoj politički kapital eksploatirajući slabosti demokrata na kratkoročnom planu, vidjet će da će se za godinu-dvije ravnoteža političkih snaga znatno promijeniti."
Drugi stručnjaci smatraju da neki predsjednikovi republikanski pristaše vide njegovu izbornu pobjedu kao mandat za provođenje konzervativnih promjena. Thomas Mann, analitičar iz Instituta Brookings, prognozira da će konzervativci u Kongresu vršiti pritisak na predsjednika da ne pristane na kompromise s demokratima.
"Ovaj je predsjednik vrlo ambiciozan u svojoj politici i svojim političkim planovima. No, s obzirom da ima vrlo jaka uvjerenja o tome što treba učiniti, zapravo nije spreman na nove ideje i na kompromise s demokratima."
Republikanci su optimisti kada se radi o drugom mandatu Georgea Busha, no demokrati upozoravaju da predsjednikova popularnost neće biti dovoljna da bi se zadobila podrška javnosti za predložene reforme mirovinskog i poreznog sustava. Oni također ukazuju na najnovije ankete, u kojima predsjednik Bush uživa podršku tek nešto više od 50 posto Amerikanaca.