"Washington Post" na naslovnici prenosi riječi dužnosnika Bijele kuće koji kažu da inauguracijski govor predsjednika Busha ne označava temeljitu promjenu smjera američke vanjske politike. Umjesto toga, kažu dužnosnici, radi se o pojašnjenju predsjednikove politike prema Iraku, Afganistanu, Srednjem istoku i drugim dijelovima svijeta. Predsjednikovi savjetnici kažu da je njegovog govor odrazio njegova najdublja uvjerenja o svrsi američke vanjske politike, no da je bio pažljivo napisan, kako ne bi predsjednika vezao uz neostvarive ciljeve. U tom je govoru, naime, predsjednik Bush neprestano isticao potrebu širenja slobode u svijetu, a da nije niti jednom spomenuo niti Irak, niti terorizam.
"Washington Post" također bilježi da je predsjednikov govor u arapskom svijetu dočekan uglavnom sa skepsom. Službenih reakcija za sada je malo zbog obilježavanja vjerskog blagdana Kurban Bajrama, no većina analitičara govori o "šupljoj retorici" i "mesijanskoj poruci" predsjednikovog govora", jer mnogi Arapi smatraju američku politiku u regiji motiviranom novcem i podrškom Izraelu.
"New York Times" piše da je Bushov smiješak na inauguraciji u Europi dočekan uglavnom – mrštenjem. Prve reakcije Europljana na njegov inauguracijski govor bile su – piše "Times" – prilično hladne. Europski komentatori pitali su se – kakav bi novi rat američki predsjednik mogao pokrenuti u ime idealizma, te su njegove riječi o eliminiranju tiranije u svijetu opisivali kao arogantni ponos i hipokriziju.
Ipak, kako piše njujorški dnevnik, početak drugog mandata predsjednika Busha obilježen je pomirljivim gestama prema Europi: tu su njegov put u Bruxelles u veljači, suradnja u ukrajinski krizi i postavljanje stručnjaka za Europu na glavne funkcije u State Departmentu. Među njima je i buduća državna tajnica Condoleeza Rice, koja bi se, međutim, pokažu li se Europljani nepomirljivi, mogla naći nadjačana od strane starih orlova administracije – dopredsjednika Dicka Cheneya i ministra obrane Donalda Rumsfelda.