Snijeg na zemlju pada, na nocnom nebu svijetlucanje zvijezda, u kuci miris borovih grana, sjajne kuglice na njima, svijece, cestitke, darovi, ozarena djecja lica i, iznad svega, prica o jaslicama i rodjenju Isusa... cijeli niz cudesnih sastojaka cini bozicna slavlja. Jedan od njih svakako je i – pjesma. Tradicionalna i suvremena.
Uz onu Irvinga Berlina – White Christmas – jedna od najpopularnijih u Sjedinjenim Drzavama ona je o Rudolphu, sobu crvenog nosa. Uz Berlinovu, ona je, zapravo, najprodavanija suvremena bozicna pjesma svih vremena.
Jedne hladne prosinacke veceri, u Chicagu, prije puno godina, covjek po imenu Bob May nasao se u strasnoj dilemi – kako svojoj cetverogodisnjoj kceri odgovoriti na pitanje:”Tata, zasto moja mama ne moze biti kao svacija druga?” Bobova supruga umirala je od raka, njegova zarada bila je mala, bijedna ustedjevina koju je imao odavno je na lijekove bila potrosena. Dva odrasla zivota vec su bila iz temelja promijenjena; u tom je trenutku Bob May shvatio da opasnost prijeti i sreci trecega.
Dok je razmisljao kako odgovoriti na pitanje kceri, Bobu su u sjecanje navrle slike iz vlastitog djetinjstva. Bio je mrsavo, slabo i bolezljivo dijete; okrutne sale druge djece cesto su ga tjerale u plac. Nista lakse nije bilo ni za njegovog studija, na Dartsmouthu – svi su mislili da je neciji mladji brat. Kad je na Dartsmouthu diplomirao, 1936, sve njegove kolege nasle su sjajne poslove, a Bob slabo placeni posao prepisivaca u Montgomery Wardsu, velikoj cikaskoj kuci koja je robu prodavala iskljucivo putem kataloga. Sa 33 godine, Bob May je bio u dugu do grla, duboko deprimiran i neizmjerno tuzan.
Iako tada to nije znao, odgovor koji ce dati svojoj kceri, da je malo razveseli, izvuci ce ga iz duga i slavu mu donijeti. I srecu tisucama djece poput njegove male Barbare. One hladne prosinacke veceri, u Chicagu, prije puno godina, s djevojcicom u krilu, pocela je njegova prica...
Zivio, jednom davno, sob po imenu Rudolph, jedini sob na svijetu koji je imao veliki, crveni nos....Normalno, ljudi su ga odmah prozvali Rudolph, crvenonosi sob.
Drugi su mu se sobovi rugali; sramili su ga se cak i njegovi roditelji. Zasto sam se s ovakvim nosom rodio, plakao je Rudolph i plakao. Jednog Badnjaka, isla je dalje Bobova prica, svijet je obavila gusta magla i Djed Mraz, koji je bas upregao svoje sobove za put oko svijeta, znao je da u toj magli nece moci naci niti jednog dimnjaka. Odjednom, pojavio se Rudolph crvenog nosa, punijeg rumenog sjaja no ikada. Djed Mraz je shvatio da u Rudolphovom nosu lezi rjesenje njegovog problema. Upregao ga je na prvo mjesto, ispred svih drugih sobova. Kroz maglu i kisu i snijeg i susnjezicu, Rudolph je, svijetleci put zarom svojega nosa, Djeda Mraza sigurno doveo do svakog dimnjaka. Tako je Rudolph postao najslavniji i najmiliji od svih sobova. Na nosu, zbog kojega je prije toliko patio, zavidjela mu je sada cijela sobovska zajednica. Djed Mraz je svima rekao da je upravo Rudolph taj Bozic spasio.
Prica se Bobovoj kceri jako dopala, a Bobu je na pamet pala ideja da pricu u stihove i na papir prenese, da doda vlastite ilustracije, i da to bude bozicni dar Barbari, od tate. Ono sto je Bob May zelio svojom pricom prenijeti nekako svojoj kceri, to je da iako su neka Bozja stvorenja cudna i od drugih drugacija, ona cesto posjeduju cudesnu moc da srecu i veselje donesu drugima. Bas kad je unosio zadnje poteze, Bobova je supruga umrla; unatoc tragediji i dubokoj zalosti, Bob je nastavio na Rudolphu raditi i pjesmicu za Bozic poklonio svojoj kceri. Onda ju je procitao i na bozicnoj zabavi u svojoj firmi na koju ga je, na jedvite jade, jedan kolega uspio nagovoriti. Svi su njome bili odusevljeni.
Godina je bila 1938. Montgomery Wards, kompanija za koju je Bob radio, otkupila je pjesmicu i za Bozic iduce godine kanila je koristiti kao reklamu. Medjutim, potraznja za Rudolphom tako je velika da kompanija te godine, zapravo, prodaje vise od dva i pol milijuna primjeraka Bobove knjizice; do Bozica 1947, vise od 6 milijuna. Rudolph je, medju djecom i medju odraslima, postao prava legenda. Godine 1949, Bobov sogor, Johnny Marks, uglazbljuje Bobovu pjesmu i salje je Dinah Shore, Bingu Crosbyju, a onda, u zadnji cas, slucajno jos i Geneu Autryju. Americi najdrazi “singing cowboy,” Autry je vec imao jedan veliki bozicni hit – Here Comes Santa Claus, iz 1947, i bio u potrazi za novim. Rudolph mu se nije dopao, ali svidio se Ini, njegovoj supruzi i Autry ju je snimio, tek toliko da njenoj zelji udovolji. Nije ni sanjao da ce mu se trud od nekoliko minuta tako lijepo isplatiti. Iduce, 1950. godine, Rudolph the Red-Nosed Reindeer, temeljen na prici Boba Maya, bozicni je hit #1. Sa dva i pol milijuna prodanih singlica, Gene Autry na samom je vrhu pop-ljestvica, njegova verzija Rudolpha, snimljena za kucu Columbia, bit ce, do 1969. godine, prodana u sest i pol milijuna primjeraka. Bob May, autor price, ni on nikad vise nece morati brinuti o novcima. Pjesma o Rudolphu druga je najbolje prodavana blagdanska pjesma, odmah iza one o “Bijelom Bozicu,” Irvinga Berlina. Postoji doslovno na stotine razlicitih verzija Rudolpha, ali ona Genea Autryja brzo je postala, i to ostala, prava americka bozicna insitucija.