Istrazujuci, u svojoj knjizi misterij zinfandela, David Darlington se upoznaje, a usput i nas citatelje, sa cijelim nizom ekscentricnih likova. Poput vinara Jerryja Sepsa i Kenta Rosenbluma, povjesnicara Charlesa Sullivana i niza drugih, zanimljivih i neobicnih pojedinaca. Poseban naglasak, medjutim, stavlja, na dvojicu istinskih Zin-umjetnika – Paula Drapera i Joela Petersona; prvi, Paul Draper, iz vinarije je Ridge Vineyards, u podrucju Santa Cruz Mountains; drugi, Joel Peterson, iz vinarije Ravenswood, u Sonomi. “Knjiga je uglavnom o Petersonu i Draperu stoga sto je, u vrijeme kad sam je pisao, Draper vec bio dobro poznati majstor Zinfandela u Sjedinjenim Drzavama, a Joel Peterson upravo je izranjao kao glavna licnost koja se mogla mjeriti s onom Paula Drapera.”
Otada je proslo 15-20 godina; Darlingtonov mentor Joel Peterson, jedan od pionira Zinfandela, u medjuvremenu je i postao jedan od vrhunskih, jedan od najiskusnijih proizvodjaca Zina u svijetu, jedan od nekolicine kalifornijskih vinara koji su potpuno ovladali tom “misterioznom” sortom i donijeli joj medjunarodnu reputaciju, te jedan od nekolicine koji su svoju slavu, sav svoj renome, cijelu svoju karijeru izgradili upravo na Zinfandel vinu.
Nekoliko kalifornijskih majstora Zinfandela svoje korijene vuce od jednog drugog slavnog vinara, Josepha Swana, koji je, sedamdesetih godina, poceo raditi Zinfandele u stilu kakav Kalifornija jos nije bila vidjela do tada. Elegantni, bogati i puni, cuvanja vrijedni, od stare loze napravljeni, iz podrucja Dry Creek, u Sonomi, oni su od Swana, preko noci, zvijezdu napravili. I Joel Peterson svoj je prvi Zin, 1976. godine, napravio u vinariji Josepha Swana.
Swan je bio pilot prije nego sto je vinarom postao. Joel Peterson, s diplomom iz biokemije i mikrobiologije, bavio se znanstvenim istrazivanjima na podrucju imunologije. Za biokemiju i mikrobiologiju kaze “savrseni predmeti za prijelaz i uvodjenje u wine-business.” Ali, Peterson je svoje naukovanje poceo, nesvjesno, jos puno ranije....
“Moji roditelji, a oboje su kemicari bili, puno su me o vinu naucili, otac mi je dopustio da kusam vina i prije nego sto mi je bilo deset godina. Petkom navecer sjeli bismo zajedno i ja bih po 12 razlicitih vina kusao. Otac bi mi, u adekvatnu casu, natocio tocnu mjeru i dao mi vrc, u koji bi svako vino ispljunuo, i komadic kruha i vode da isperem usta. Otac je vjerovao da mirise, okuse... treba nauciti rano. Vino je za njega znacilo mjesto, povijest, okusi, ljudi. Uvijek mi je govorio – ako se zelis napiti, pij vodku, brze djeluje i jeftinija je, ali vino, to je nesto drugo, nesto u cemu treba znati uzivati, taj je koncept moj otac uvijek naglasavao.”
Vec kao tinejdzer, Joel se mogao pohvaliti “radnim poznavanjem” najboljih evropskih vina. Entuzijazam, kojim je vinu pristupao, ucinio je od Joela jednog od najboljih kusaca vina, s jezikom i nepcem boljim i od laboratorija te memorijom s kojom se usporediti moze samo kompjutorska. Vino je za Joela kao sah ili bridge ili neka slicna, jednako slozena, igra.
Zahvaljujuci ocu, naucio je radosti vina i kako uzivati u njima. I umjetnost kusanja. Od Josepha Swana – umjetnost tradicionalnog pravljenja vina.
Svoj prvi Zinfandel Joel je napravio 1976, ali vinarija Ravenswood, na Gehricke Road, u Sonomi (malo juzno od mjesta Sonoma), postoji tek od 1991, kad je Joel konacno mogao reci da mu je proizvodnja postala dovoljno velika i sadrzajna, a zarada redovita i dostatna. Do tada, “peripateticni Joel” grozdje je tijestio na drugim mjestima i opremu iznajmljivao od drugih vinarija. Petersonova vinarija, specijalizirana za Zinfandel vina, svoje ime – Ravenswood - dobila je iz dva razloga. Za svoje prve berbe, prica Joel, dok je tovario grozdje na kamione, cetiri tone, cijelo jato gavrana, na engleskom - ravens, okomilo se na njega i na grozdje tako agresivno da je pomislio kako te Poeovske ptice, kojima je on, ocito, krao izvor hrane, zloslutnu poruku nose – nista, Petersonu, od te tvoje vinarije i vinarske karijere, bas kao u Poeovoj pjesmi, “Quoth the Raven, Nevermore, Nevermore...”
No, kao inspiracija za ime “Ravenswood,” Petersonu je posluzila i njegova najdraza opera, Donizettijeva Lucia di Lammermoor. Jedan od glavnih likova, Lord Ravenswood, ozaloscen i nesretan zbog smrti Lucije, na konja sjeda, u bijesan ga galop tjera i s njim u zivi pijesak propada. “Zapoceti vinariju, to vam je otprilike isto kao i daviti se, sporo i dugo, u zivom pijesku,” kaze Joel Peterson.
“Bilo je tesko, imao sam problema, naci u pocetku nekoga tko ce mi prodati grozdja, prakticna strana pravljenja vina bila mi je nepoznata, filozofski sam smisao i pristup imao i znao kako se prave vina u drugim dijelovima svijeta, ali kako vuci gumeno crijeve od tocke A do tocke B ili kako bacvu okrenuti, koja joj je prava strana, sve je to za mene bila velika nepoznanica. Trebalo je vremena. A onda - i novcana sredstva! Vinariju sam poceo s vrlo malo novca i vrlo malo sam i proizveo te prve godine - 327 sanduka vina. Otada, daleko smo otisli – danas proizvodimo vise od pola milijuna.”
Pola milijuna sanduka vina, pod dobro poznatim mottom Ravenswooda - Nullum Vinum Flaccidum, odnosno, na engleskom – No Wimpy Wines! Oko 30% proizvodnje cine Cabernet Sauvignon, Merlot i Cabernet Franc, i nesto malo Chardonnay. Preostalih 70% ukupne proizvodnje cini Zinfandel. Ravenswood Zinfandeli, izuzetno intenzivni, iz godine u godinu pokazuju da su onom geslu - Nullum Vinum Flaccidum - vjerni i da su ga vrijedni, ni slucajno nisu “mlaki ili tromi ili mlitavi.” Uzivaju i veliku popularnost i visoku reputaciju, a od Joela Petersona napravili su jednu od legendi kalifornijskog Zina. “Da bi se uspjelo, nije potrebno poceti s puno novca,” kaze Joel. “Sve ovisi o vasim ocekivanjima, naravno. Ako zelite brzi uspjeh, preko noci, onda ce vam puno pocetnog novca u tome, vjerojatno, biti od pomoci, jer moci cete odmah proizvesti puno vina, puno na trziste staviti i puno od njega zaraditi.
Ali, ponekad je bolje poceti s malim, graditi i steci reputaciju, to je, u biti, i ono sto smo mi napravili, i onda rasti, zajedno s trzistem, i prihvatiti cinjenicu da uspjeh ‘preko noci’ moze znaciti da ce noc, mozda, potrajati i 10, 15 godina. Punih 11 godina ja sam jos uvijek drzao svoj stari posao, radio u laboratoriju, a od vinarije ni centa profita nisam zaradjivao.”
Ustrajao je, kaze, zbog ljubavi za ono sto radi, jer bolji posao i ljepse mjesto, kako kaze, ne bi mogao ni zamisliti – praviti vino, u Kaliforniji! I nesto amorfno, sto zemlja daje, pretvarati u divni uzorak mirisa, boja i okusa, u boci. Malo je, u zivotu, stvari, priznaje Joel, koje bi se s tim mogle mjeriti!
Sredinom 70-ih, kad je Joel poceo svoja vina raditi, dobri Zinfandeli i bili su, u Kaliforniji, bas kao sto je David Darlington pisao u svojoj knjizi - jednako rijetki kao “Posjeti andjela.” Ni blizu onome sto Kalifornija danas ima. Kad je Joel poceo, Zin nije bio ono sto danas imamo...
“Nije, ali ja sam imao odredjene ideje o tome sto je dobro vino i kako ono nastaje. U tome nije bila toliko vazna sorta koliko nacini uzgoja. Probao sam neke ranije napravljene Zinfandele, bilo je medju njima i izvanrednih vina i stoga sam znao da ih Kalifornija moze dati, ali u to vrijeme, u Kaliforniji, odredjene sorte, za koje sam ja mislio da mogu dati odlicna vina, nisu se uzgajale na prave nacine i na pravim mjestima. Kao sto se to cini u podrucjima Bourgogne i Bordeaux, primjerice, gdje se pridrzavaju odredjenih parametara. To su relativno kontrolirani i niski prinosi, uzgoj u suhim uvjetima klime i tla, zatim, uzgojni oblici i rezidba, koji dopustaju puno svijetla i dobru cirkulaciju zraka medju grozdovima, te lokaliteti, polozaji na kojima se odredjeni kultivar sadi. Zinfandel je, u Kaliforniji, bio jedini koji se tih standarda pridrzavao. U suhim se uvjetima uzgajao, jer to je bila loza zasadjena prije puno godina, prinosi su bili vrlo mali, manje od tri tone po jutru (0,4 ha). Tijekom razdoblja prohibicije, ljudi su iscupali ono sto je bilo najgore, zasadjeno na pogresnim mjestima, a loza koja je prohibiciju prezivjela bila je loza koju su ljudi odabrali, jer su smatrali da daje doista dobro grozdje, dakle ono najbolje su sacuvali i to nastavili uzgajati na staromodne nacine. Racvasti se, niski uzgojni oblik, primjerice, za zinfandel pokazao vrlo dobrim, grozdovima dopusta da se sire na cokotu, a sto oni tezi postaju, trs se sve vise otvara i u njega prodire jos vise svijetla i zraka. Taj nacin uzgoja starih vinograda vjerojatno je i najdjelotvorniji za uzgoj zinfandela, njegovi su grozdovi veci od cabernet sauvignona i skloni su zbijanju, a kako njegove bobice imaju tanku kozicu, skloni su i truljenju ako nemaju dovoljno svijetla i dobro kolanje zraka.”
Joel je kusao mnoga vina svijeta, kusao je mnoga vina, tocka! Kako sam kaze – 125 tjedno, tijekom svojih 20-ih i 30-ih godina. Medju njima, bilo je i par starih kalifornijskih Zinfandela, s idealnih polozaja – Fountain Grove ‘34, jedan Inglenook s prijelaza stoljeca, ta su vina, veli Joel, doslovno “pjevala,” bili jednako dobra kao bilo koje vrhunsko vino svijeta i njemu su govorila da je upravo zinfandel ona prava, NJEGOVA sorta.
Sto Ravenswood Zinfandele cini posebnima? “Ako moram uspjeh svojih Zinfandela pripisati samo jednom cimbeniku,” kaze Joel, “onda je to izbor vinograda koji su svjetska klasa.” Barricia, stari vinograd s malim prinosom, na posebnom polozaju u Sonomi, podrucju zvanom “Banana pojas,” zbog blagotvorne topline njegove mikroklime. Vinograd je na razini mora, njegovo tlo – mjesavina bogatih aluvijalnih nanosa i vulkanskog tla. Blaga zapadna izlozenost polozaja. Ne primjenjuje se navodnjavanje vinograda. Sest jutara zinfandela zasadjenog 1892. i cetiri jutra zinfandela zasadjenog 1995. godine. Stari zinfandel daje oko dvije i pol tone po jutru, mladji oko tri i pol tone. Razmak sadnje kod stare loze – 2.5m x 2.5m, kod mladje – 1.5m x 3m. Dickerson, u Napi, izmedju Rutherforda i St. Helene, vinograd s ogranicenom proizvodnjom, ekskluzivno za Ravenswood zinfandel uzgaja od 1982. godine, ali zasadjen je jos 1930. godine. Bez navodnjavanja, racvasti uzgoj (bez armature), bez uporabe umjetnih gnojiva, herbicida i sl., na razini mora, zasticen Mayacamas planinama, sa zapada, ekspozicija ravna, razmak sadnje 2.5m x 2.5m, po jutru – oko dvije tone grozdja, berba rucna.
Teldeschi, vinograd u Dry Creek Valley, sjeverna Sonoma, nadmorska visina – 91.5m, klima vrlo topla, povremena magla, izlozenost blaga zapadna, razmak sadnje – najstarija loza 2.5m x 2.5m, mladja 2m x 3m, 2m x 3.5m, 2.5m x 3.5m, po jutru (0,4 ha) oko 3 tone grozdja. Teldeschi, Dickerson, Barricia... zatim, Old Hill Ranch (Sonoma), vinograd zasadjen 70-ih godina 19. stoljeca iz kojega Peterson, ako ima srece, kaze, dobija, po jutru (0,4 ha) do tone grozdja....pa Belloni (Russian River Valley), Big River (Alexander Valley), sve su to posebni vinogradi, na preciznim polozajima, sa zinfandelom specificnog okusa, starijom lozom s manje prinosa, ali koju uzgaja vrlo pazljiva i vrlo iskusna i vrlo predana ruka. Pod etiketom Vineyard Designates, Ravenswood i proizvodi posebne, kultne Zinfandele, jedinstvenog karaktera i profila, bas kao sto je i svaki od vinograda, bas kao sto je i svaki od njihovih vinogradara. U istoj prestiznoj seriji, nalaze se i Cabernet Sauvignon i Merlot, iz jednako unikatnih vinograda, posvecenih tim kultivarima. Sva vina u toj seriji izuzetna su, “rucno pravljena,” izvanredno puna, kompleksna i intenzivna, njihova ponuda vrlo ogranicena; Vineyard Designates Zinfandeli, primjerice, cine manje od 2% proizvodnje Ravenswooda.
Buduci da nisu svi vinogradi, kaze Joel, tako specificni, osamdesetih i devedesetih godina Ravenswood pocinje praviti i vina pod dvije druge etikete, ta i cine najveci dio proizvodnje Ravenswooda. Ravenswood tada postaje nesto kao – dvije vinarije, pod istim krovom, s istim covjekom. Jedna radi posebne Zinfandele od stare loze; druga proizvodi vina za masovno trziste, kvalitetna i po pristupacnim cijenama. Pod etiketom County Series, Ravenswood proizvodi vina iz odlicnih podrucja, promisljeno i pametno kupazirana, nekad iz nekoliko razlicitih vinograda, nekad od nekoliko razlicitih kultivara, Joel ih zove “prototipskim” vinima tih regija, kojima on potrosacu nudi umjereno intenzivna vina, po umjerenim cijenama, a pod etiketom Vintners Blend - kvalitetna i vrlo popularna, vrlo pristupacna, po cijeni od oko $10, vina namijenjena svakodnevnoj potrosnji, napravljena od onih proizvedenih u Ravenswoodu kojima Joel dodaje vina koja sam pazljivo odabire i kupuje od drugih proizvodjaca.
Pod obje etikete - Vintners Blend i County Series – Ravenswood proizvodi i Merlot, Cabernet Sauvignon, Shiraz, Chardonnay... no, u prvom redu, Zinfandel, s kojim je vinarija sinonimna od samog svog pocetka. Grozdje za Ravenswood Zinfandele dolazi, dakle, iz raznih dijelova sjeverne Kalifornije, od Nape i Sonome, Mendocina, do podrucja Lodi, i do Amadora, u podnozju Sierra Nevade. Mreza je to od preko 50 uzgajivaca visokokvalitetnog grozdja. Podrucja su to koja se prilicno razlikuju jedno od drugoga. Joel ih ovako opisuje: Najtopliji je Lodi, ali ono sto ga cini dobrim, pristojnim vinogradarskim podrucjem, to je zracna struja koja stize iz San Francisco zaljeva i podrucje nocu hladi. Dani su vrlo topli, noci relativno svijeze, ali to je jedno od podrucja u kojemu grozdje najranije zrije, tijekom zadnja dva tjedna kolovoza.
Podrucje podno Sierra Nevade nocu hladi zrak s planina. Toplotna je suma potpuno ista kao ona u Napi, razlika je u nadmorskoj visini – Sierra Foothills podrucje nekoliko je tisuca stopa vise pa podrucje dobija vise sunca, kozice bobica su deblje, vina poprimaju tamnu boju, boju crne tresnje. Napa i Sonoma pod snaznim su utjecajem mora; Napa je nesto toplija, opcenito, nego Sonoma, grozdje nesto ranije sazrijeva, vina imaju karakter maline i cedra. Paralelne doline, sve gore do Alexander Valley, daju vina s izrazenijim okusom tamnog voca, jer su iz hladnijih podrucja, okus kupina, ali i onaj aspekt papra.
Onda i Mendocino, najhladnije podrucje s kojega ja, kaze Joel, dobijam grozdje. Treba mu duze da sazrije, noci su hladnije, grozdje ima jednu socnu, pikantnu kiselost, karakter crne maline, a vina bi se gotovo mogla opisati kao ostra i blistava, za razliku od onih iz podrucja Lodi koja su meka i zaokruzena, kao borovnica, dakle drugi kraj toplotnog spektra.
Stil Zinfandela koji njeguje Ravenswood vinarija, intenzivnog je i lijepog mirisa i vocne arome, u kojoj se osjeca okus malina i sljiva, vina naglasenog vocnog, ali i zacinsko-mirodijskog karaktera. Zinfandeli su to kojima Joel dopusta da govore o svojim podrucjima i o svojim polozajima. Za njega, to je jedna od najvaznijih odlika. I primjena staromodnih, “neprakticnih” enoloskih postupaka, Joel ih jos zove – primitivnim metodama.
“Primitivne u smislu da ono sto zelimo postici jest grozdju dopustiti da samo sebe izrazi, a ne da njime dominiraju postupci preradbe i proizvodnje vina. Vrlo jednostavno, onako kako se radilo prije puno vremena. A to znaci – iz zinfandela izvlacimo, sto posto, samo ono sto je njegovom karakteru prirodno. Dopustamo svakom aspektu njegove geografske povijesti da dodje do punog izrazaja.”
Svoje “primitivne metode” Joel dalje objasnjava: “Provodimo otvoreno vrenje, koristimo samo prirodne kvasce, svaki vinograd odlikuje njegova prirodna skupina, oni utjecu na nacin na koji se fermentacija odvija i na nacin na koji ce njegovo voce doci do izrazaja, a tu je, ponavljam opet, jako vazan mali prinos grozdja u vinogradima; zatim, dugorocna maceracija, inkubacija u bacvi od francuskog hrasta, za Zinfandel uglavnom bacve od Nevers hrasta, koji na karakter vina postojanije djeluje od americkoga, izbjegavamo filtriranje i bistrenje vina kao jos jedan nacin odrzavanja i cuvanja njegovog vlastitog izrazaja, vinograd ima glavnu rijec u nasoj proizvodnji vina ....sve to je jedan stariji koncept pravljenja vina kojega se mnogi od danasnjih vinara ne pridrzavaju, ali, u biti, sve su to osnovna nacela. Beremo ne onda kad aparat za mjerenje secera to kaze, premda, naravno, ocitavamo i njegove brojke, volimo ga na 21,5 do 25,5 Brixa, ali na tu slozenu odluku utjece i cijeli niz drugih cimbenika, sve ih treba uzimati u obzir – okus grozdja, njegov izgled, njegova fizioloska zrelost.”
Sa zinfandelom, kaze Joel, i je i nije tesko raditi. Najteze je dovesti ga do zrelosti, a izbjeci njegovu prezrelost. Selekcija grozdja vjerojatno je najkriticnija odluka. No, zinfandel nije “tezak,” kaze on, nije tako mrzovoljan kao pinot noir, ali nije ni lak kao cabernet sauvignon. Joel preferira stariju lozu zbog njene unutarnje regulacije koja odrzava niski prinos i koja, iz godine u godinu, jamci dobre rezultate. Moguce je, priznaje, isto postici i s mladjom lozom, dobiti i od nje odlicna vina, ali s njom treba puno raditi, puno gospodariti, kako ne bi previse proizvela, kako ne bi bila presnazna, kako se ravnoteza u njoj ne bi izgubila.
Je li probao bacve od slavonskog hrasta? “Jesam i svidjaju mi se, daju snaznu komponentu vanilije. Koristim slavonski hrast, ali uglavnom za svoj Merlot, mislim da je za njega bolji, obogacuje mu karakter, vise vjerojatno nego sto bi Zinu. Slavonski je hrast jos uvijek relativno nov ovdje i moram ocito o njemu jos puno saznati i nauciti.”
I ono vjecno pitanje – sljubljivati ili ne sljubljivati? Joel smatra da je mijesanje potrebno, ali samo donekle, da dobro pravljenje vina ukljucuje sljubljivanje, ali samo ako time ne stetite i ne oduzimate na karakteru i integritetu grozdja kojemu dodajete. U Kaliforniji, mnogi su vinogradi zinfandela zasadjeni i sortama carignan, petit syrah i alicante bouschet. Tocno je i da je zinfandel jedna od sorata koja je na klimu osjetljiva, koja na klimu reagira, pa ponekad ima nedostataka. Zasadjen u hladnijim predjelima, nece razviti puno boje pa su nekad prije, osamdesetih godina 19. stoljeca i dvadesetih godina 20. stoljeca, ljudi cesto sadili druge sorte kako bi osnazili karakter svojih Zinfandela. “U hladnijim uvjetima,” kaze Joel, “ja sadim i alicante bouschet. Imaju ga mnoga moja vina. Stoga i radim cijeli spektar vina, od Cru Burgeois do Vintners Blend do Vineyard Designates, ova zadnja su tocno ono sto odredjeni vinograd daje, stopostotni odraz tih vinograda.”
Sto se, pak, alkohola tice, Peterson svoje Zinfandele voli drzati negdje izmedju 13.5 i 14.5 volumnih postotaka alkohola; odredjene godine dat ce i vise i ako karakter grozdja to moze podnijeti, ako to ne narusava aromu i bouquet vina, ostavit ce i malo vise.
Zinfandeli vinarije Ravenswood izuzetno su popularni – svaka cetvrta boca Zinfandela koja se proda u Sjedinjenim Drzavama dolazi iz vinarije Ravenswood, Joela Petersona. “Losi je Zinfandel,” tvrdi on, “jednostavno nemoguce napraviti, pitanje je samo – koliko ga dobrim mozete napraviti. Zin ima cijeli spektar okusa, ali postignete li u njemu dobru vocnu aromu i ako je ono ugodno za piti, to je sve, to i je ono najvaznije o cemu govorimo kad o vinu pricamo.”
No, da bi se postiglo to da boca vaseg Zinfandela bude svaka cetvrta prodana u Sjedinjenim Drzavama, mora postojati vjerojatno i nesto vise, mora se ciniti nesto drugacije?
“Moja filozofija u pravljenju vina je ova – pustiti grozdje da samo za sebe govori, pazljivo s njime postupati, ne mijesati se previse, ne utjecati na njega i ne modificirati ga, nego njega uciniti sto je moguce boljim. Put do uspjeha u ovom businessu tijesno je vezan za vas integritet, za ono sto i kako cinite, to mora biti apsolutno najbolje i najkvalitetnije, jer pokusate li precacima, pokusate li prevariti svoju publiku – propali ste. Oni koji vino poznaju, prepoznat ce, u cistoci vina, i vase postenje; kad, i ako, to postignete, stekli ste i njihovo vjecno postovanje. Osjete li da ste bez integriteta, povratka vam vise nema!”
Je li napravio svoj najbolji? “Svoj najbolji Zinfandel jos nikad nisam napravio, ali zato sam nekoliko njih napravio vraski dobro!”
Buducnost zinfandela je, kaze Joel, zajamcena: “Buducnost je prilicno svijetla, vinara sada imamo puno i zinfandel je vrlo popularan medju njima...Puno dobrih vinara, puno dobrih Zinfandela, a kad to imate, imate i veliki broj onih koji cijene i priznaju kvalitet i karakter Zina i usporedjuju ga s drugim vinima. Zinfandel je tako dobro i tako naklonjeno, dobrohotno vino da, za njega, ne mogu ni zamisliti buducnost koja ne bi bila svijetla.”
S toliko dobrih vinara i konkurencija mora biti velika! “Naravno, i to me odusevljava, to i od mene cini boljeg vinara!” Zajedno sa svojim “rivalima,” poput Jerryja Sepsa i Kenta Rosenbluma, Joel je, 1991. godine, bio i jedan od osnivaca Udruge proizvodjaca i potrosaca Zinfandela, ZAP-a. Ta neprofitna organizacija promice iskljucivo znanje o Zinfandelu, obrazuje potrosacku publiku. Potrosaci-clanovi ZAP-a, a ima ih oko 5.000, placaju nominalnu clanarinu, 35 dolara na godinu. I za vinarije je, kaze Joel, clanarina nominalna – 350 dolara. Ali, koristi su ogromne!
Za Joela, ono najbolje sto ZAP nudi upravo je cinjenica da su na okupu, zajedno, svi vinari: “Skupina ljudi predana istoj stvari, radi zajedno, u slozi, sireci znanje o zinfandelu, o jednoj, jedinoj sorti i njenom vinu. Znaju da je zajednicki rad, i takav pristup njemu, ne samo u njihovom najboljem interesu nego da je i veliki uzitak s drugima raditi i s njima iskustva dijeliti.”
Organizacija je razlicito funkcionirala tijekom godina, obzirom da je iz godine u godinu rasla, no od pocetka ima svoju jezgru, svoj odbor, koji pomaze u odredjivanju smjernica ZAP-a. Organizacija ima svog izvrsnog direktora, koji “drzi konce u rukama,” ima sastanke clanova na kojima clanovi daju svoja misljenja, ZAP organizira dogadjaje, funkcije i vanjske programe kojima obrazuje javnost. Joel kaze: ZAP je i skupina proizvodjaca, poput mene, i skupina potrosaca, ljubitelja Zinfandela, sve u osnovi funkcionira na volonterskoj bazi, jedina osoba koja prima placu, to je izvrsni direktor ZAP-a.”
ZINpozij, odrzan 2002, u okviru obrazovnog programa ZAP-a, pruzio je, dodao je Joel, iste takve mogucnosti. “Carol Meredith, Charles Sullivan, ja i Paul Draper i drugi vinari koji Zinfandel dugo vremena rade, gosti iz Zagreba – Edi Maletic, Ivan Pejic i mnogi drugi....svi smo se okupili da bi o razlicitim karakteristikama zinfandela govorili, o njegovim povijesnim korijenima.”
Bit ce jos ZINpozija, rekao je Joel, u medjuvremenu – crljenak ga jako zanima, jer Joel je i glavni vinar Maticnjaka Sveucilista Kalifornije u Davisu, gdje se njeguju rijetke selekcije najciscih, najkvalitetnijih klonova zinfandela iz nekih od najstarijih kalifornijskih vinograda. “Klonalne varijacije zinfandela, poput primitiva, za mene su od velikog interesa, crljenak je vrlo zanimljiva sorta i jako vazna za nas Maticnjak. Jer, da biste napravili dobro, kvalitetno vino, morate i svoj materijal poznavati jako dobro.”
Zato je za Kaliforniju, dodao je Joel, izuzetno vazno da zna zinfandelovo porijeklo. “Dosao je k nama iz zemlje u kojoj vlada odredjena vinarska etika, ali dobar je dom nasao i u Kaliforniji. Razumijevanje sorte – kako raste, sto je za nju najbolje i zasto je ona to sto jest, to vinaru daje veliku prednost u njegovom radu.”
Posjetiti Hrvatsku, rekao je, njegova je velika zelja i nada se da ce to biti u iducih godinu dana. Neki njegovi prijatelji, dodao je, vrlo su zainteresirani za “wine business” u Hrvatskoj i polazu velike nade u vina “Made in Croatia.” On sam, probao je neka.
“Probao sam Miljenkov Plavac, on ga dobro radi, plavac je vrlo zanimljiva sorta...Probao sam i neka druga dobra i zanimljiva hrvatska vina koja su me uvjerila da proizvodnja vina tamo moze biti doista dobra, i velika. Probao sam i neka vina koja su imala mane, mane koje se mogu pripisati raznim uzrocima, odnose se uglavnom na sposobnost i spremnost da se rade samo najbolja vina, ali osnovni materijal i osnovne komponente okusa, oni su bez prigovora.”
Dopustite, rekao je na kraju razgovora Joel Peterson, da izrazim neke svoje predrasude... merlot, cabernet sauvignon, chardonnay.... te sorte siroko su zasadjene i preradjuju se na slicne nacine i zasitile su, zadnjih godina, trziste. Ljudi se pitaju – gdje su nestale neke rijedje, autohtone sorte, koje su se regionalno uzgajale. Neke regije vise ni ne prepoznajete, tradicionalne su sorte gotovo nestale. Hrvatska, ona ima drevnu vinarsku povijest i neke vrlo stare sorte od kojih se prave odlicna vina. Moje misljenje je da je buducnost svjetskog vinarstva upravo u tim neobicnim, jedinstvenim sortama, da ce vina od njih napravljena privuci paznju svijeta, odvuci je od Caberneta i Chardonnaya. Zaista vjerujem da je to put u buducnost, a da biste nju otkrili, treba u proslost gledati, ako je ona bila uspjesna, onda su veliki i izgledi za doista posebna i originalna vina.”
Zadnje rijeci Joela Petersona – dobro vino pocinje u vinogradu; nemoguce je prenaglasiti znacaj polozaja na uspjeh vinogradarenja, na uspjeh vasih vina – moja vina postuju vinograde iz kojih su potekla; i nikad nemojte izjednaciti ono sto volite s onim koliko na tome zaradjujete!
