Simbol umjerenosti odlazi s pozornice američke politike,' piše bostonski "Christian Science Monitor", dodajući: 'Ostavka državnog tajnika Colina Powella ukazuje na istinu o stvaranju američke vanjske politike posljednjih desetljeća – ona se stvara u krugu predsjednika i njegovih najbližih suradnika u Bijeloj kući. A, bez obzira što je bio lojalan svom šefu, a mnogim američkim stranim partnerima bio osoba koja je ulijevala najviše povjerenja u čitavoj administraciji, on nikada nije bio pripadnik tog 'užeg kruga'.
Bostonski list citira spekulacije da je Powell bio sklon ostanku, dobivši krila predsjednikovom uvjerljivom izbornom pobjedom, kao i obnovljenim šansama za diplomaciju u rješavanju izralesko-palestinskog pitanja, nakon smrti Yassera Arafata. No, neki analitičari sada smatraju da je najvjerojatnije predsjednik želio na najvišem diplomatskom mjestu osobu bližu njegovom načinu razmišljanja.
A, ta bliža osoba, predsjednikova savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice, prema pisanju "New York Timesa" sa sobom – za razliku od Colina Powella! - neće donijeti nikakvu vlastitu viziju američke vanjske politike: njezini su pogledi oni predsjednika Busha. No, prije nego što dođe do državnog tajništva, gospođu Rice čeka potvrda u Kongresu, gdje joj – piše njujorški list – neće biti lako odgovoriti na neka neugodna pitanja. Za početak, kako se moglo dogoditi da propusti svoju glavnu funkciju – ne upozori predsjednika na netočne obavještajne podatke uoči rata u Iraku ili, barem, kao što je to učinio državni tajnik Colin Powell, tvrdoglavo ustraje u pokušaju provjeravanja točnosti obavještajnih procjena.
"Washington Post" promjenu u državnom tajništvu doživljava kao odlučan preokret u načinu na koji predsjednik Bush pristupa vanjskoj politici. Nominiranje gospođe Rice trijumf je tvrdolinijaškog pristupa diplomaciji kakav zagovaraju i prakticiraju prvenstveno dopredsjednik Cheney i ministar obrane Rumsfeld. To znači, najvjerojatnije, oštriju politiku prema Sjevernoj Koreji i Iranu, dok, što se tiče srednjoistočnog mirovnog procesa, teret napretka će u najvećoj mjeri ostati na plećima Palestinaca, za razliku od tvrđeg pritiska na izraelskog premijera, za koji se zalagao gospodin Powell.