Ovog vikenda počeo se prikazivati film koji je svojevrsni vremeplov u šezdesete: suvremena obrada kultnog filma "Alfie", prvi puta viđenog 1966. godine. Uloga britanskog zavodnika ovog je puta pripala jednom od najtraženijih mladih glumaca, Judeu Lawu.
Prvi je "Alfie" bio nominiran za Oskara, a svog je protagonista, Michaela Cainea lansirao među filmske zvijezde i donio mu, također, nominaciju za Oskara. Novi Alfie, Jude Law, već jest zvijezda, koju se posljednjih par godina može vidjeti u gotovo svakom trećem filmu A-produkcije. No, tko je Alfie?
Alfie je neodoljivi londonski šarmer, zavodnik na britanski način, koji – kako sam kaže – 'voli europsku filozofiju života: dobro vino i žene … i, ustvari, to je to. Ništa više.' No, dok je Caineov Alfie žario i palio Londonom, ostavljajući iza sebe desetke osvojenih i zavedenih ljepotica, novi Alfie se preselio na Manhattan, gdje, radeći kao vozač limuzine, radi otprilike to isto.
No, stil je malo drugačiji. Alfie iz šezdesetih je razotkrio skriveno lice šovinističkog zavodnika čija je naracija u kameru točno odgovarala njegovoj moralno prilično upitnoj ličnosti. Novi Alfie, premda jednako upitnog morala, više ne može koristiti jednaki rječnik, jer je proteklih gotovo 40 godina značajno promijenilo ono što bi publika prihvatila kao retoriku glavnog lika filma. Stoga je Jude Law mnogo manje ciničan od Michaela Cainea, mnogo introspektniji i donekle 'mekši'.
'Mekši' je i čitav film: premda neodgovoran u svom lovu na žene, Alfie nije potpuno proračunat i okrutan kao njegov predšasnik. Nestala je, stoga, mučna scena iz originala u kojoj jedna od Alfiejevih žrtava odlazi na abortus; scena koja je originalu u najvećoj mjeri i priskrbila zloglasnu reputaciju, ali, kako tvrde neki tadašnji sociolozi, isto tako navela i čitavu generaciju mladih gledatelja da mnogo ozbiljnije razmisle o abortusu.
Novi je "Alfie" praznik za oči, ali i praznina za duh, pišu neki filmski kritičari. Kamera je sjajna, Manhattan se u rijetko kojem filmu vidi u takvoj raskoši boja i prekrasnih prizora, a o glumcima ne treba ni govoriti: uz Judea Lawa, koji je, što se šarma tiče, potpuno dostojan nasljednik Michaela Caine, tu je i čitava plejada njegovih poharanih srca: dobitnice oskara Susan Sarandon i Marisa Tomei, zatim dobitnica Tonyja Jane Krakowski, Nia Long, te jedna od najsjajnijih mladih engleskih zvijezda u usponu, Sienna Miller. No, film ne otvara kontroverzna pitanja, jer, možda danas ni Alfie ne bi izazvao toliko bure kao prije 40 godina. Tri skladbe za film su skladali Mick Jagger i Dave Stewart, iz svojedobnog dua Eurythmics, a njihove je motive iskoristio i skladatelj John Powell pruvukavši ih kroz čitavu glazbu za film.