Američki izbori su bez razlike glavna tema u dnevnom tisku i eleketronskim medijima Europe. U tradicionalno šarenom rasponu nacionalnih tema – kakve po pravilu oduzimlju naslovnice – američki su izbori izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Svi ističu malu ili nepostojeću prednost rivala, zdušno se bave državama koje se mogu opredijeliti za jednog ili drugog kandidata, dakle nisu "sigurne", spekuliraju s odazivom glasača i uplivom koga mogu (iako ne moraju, ističe se) podrzati mladi glasači, oni prvi put na izborima i manjine.
Izbore će odlučiti odaziv glasača, prognoziraju mediji.
Američki su izbori nova prilika da se javnosti u Europi objasne detalji, pogotovo specifični, američkog izbornog sustava, sve uz mnogo pozivanja na iskustva prošlih izbora i neskriveno čuđenje zbog velikogh broja pravnika i sudskih tužbi upletenih u nešto što je, makar za europske pojmove, jednostavan, provjeren demokratski proces glasovanja.
Španjolski se listovi šale da je zagovornik Georgea Busha u zemlji bivši premijer Jose Maria Aznar. Britanci pak vele da će američki predsjednik nedugo po izboru biti najbolji prijatelj njihovog premijera Tonyja Blaira, bez obzira za koga se Amerikanci opredijelili. Farncuzi se bave poviješću transatlantskih odnosa i sličnošću platformi oba kandidata. Svi bez razlike ocjenjuju da eventualna promjena u Bijeloj kući – u nju inače ne vjeruju kladionice - neće značiti promjenu u odnosima SAD i Europe, osim što od demokrata Kerryja očekuju više dijaloga ali manje ustupaka, spominjući deklarirano odbijanje potpisivanja Protokola iz Kyota, nastavak ekonomskih ratova unutar Svjetske trgovinske organizacije i stalni međunarodni sud za ratne zločine.
U biti, Europi promjena ne donosi ništa - možda s Kerryjem čak bude kompliciranije bude li se držao predizbornih obećanja, tvrde analize.
Budući da su gotovo sve veće pa i manje medijske kuće poslale u SAD specijalne izvjestitelje, ponuda će noćas, po završetku glasovanja, biti bogata i raznovrsna. Osiguran je cjelonoćni dinamičan i dramatičan program uživo. Možda nije zgorega istaknuti često spominjanu opasku da prosječan Europljanin ne razumije prosječnog Amerikanca kad ovaj tvrdi da ga svijet mrzi iz zavisti. Ovdje nema takvih sentimenata, vele ankete. Pitanje ovakvih emocija je naročito velika enigma Španjolcima s iskustvom bombaškog napada terorista na vlakove u Madridu, u ožujku ove godine.
Uzgred, u Bruxellesu ovih dana znademo koja kola voze Amerikanci – njihovi su osobni automobili oblijepljeni izrazima podrške kandidatima a izborna noć će se po tradiciji pretvoriti u feštu, naravno skupa s ovdašnjima.