Linkovi

Washington: Predstavljena knjiga 'Jezik i identitet na Balkanu' (29/10/04) - 2004-10-29


U Washingtonu je sinoć održana promocija knjige lingvista Roberta Greenberga naslovljena "Jezik i identitet na Balkanu", s podnaslovom "Srpsko-hrvatski i njegova dez integracija." Promociju je pratila Andrea Tadić.

"Raspad srpsko-hrvatskog u tri do četiri jezika – hrvatski, srpski, bosanski i – možda - crnogorski – koji su u samo desetak godina krenuli prema međusobnoj nerazumljivosti bez presedana je u povijesti lingvistike," kaže Robert Greenberg, profesor slavistike na sveučilištu Yale. Do razdvajanja tih jezika došlo je, ocjenjuje profesor Greenberg, zahvaljujući "jezičnom inžinjeringu", koji je u osnovi političke prirode, i koji je u regiji bio prisutan daleko prije raspada bivše Jugoslavije. Brzo udaljavanje tih jezika dokazuje, međutim, jačanje intenziteta tog inžinjeringa. Radi se, objašnjava profesor Greenberg, o svojevrsnom "lingvističkom nacionalizmu", kojim se silom nameću prepreke u komuniciranju. Aktualna jezična situacija u svakoj pojedinoj zemlji nastaloj raspadom bivše Jugoslavije odražava opće stanje u toj zemlji, ocjenio je profesor Greenberg.

"Među tim državama, najstabilnija upravo Hrvatska, u kojoj 96 posto stanovnika u anketama odgovara da govori hrvatski. Dakle, upravo je u toj zemlji došlo do najveće homogenizacije, što se odražava i u njenoj stabilnosti," rekao je.

U svojem dijelu izlaganja o knjizi "Jezik i identitet na Balkanu, profesorica političkih znanosti sa sveučilišta City University of New York Susan Woodward je istaknula dvije – kako je rekla – netočne pretpostavke: da je jezik osnova etničkog identiteta, te da je zajednički jezik – srpsko-hrvatski bio nametnut njegovim govornicima. Za Hrvatsku je posebno zanimljivo, kaže Susan Woodward, da, unatoč svojoj dugoj i autonomnoj lingvističkoj i književnoj tradiciji, Hrvati i dalje uporno pokušavaju dokazati da je njihov jezik što udaljeniji od srpskog i bosanskog.

"Hrvatima je jezik političko sredstvo za ujedinjavanje. Sukob između onih koji zagovaraju "čisti hrvatski", a povezuje ih se uglavnom uz ranu fazu Tuđmanovog režima, i onih koji podržavaju jezičnu toleranciju, i dalje se vodi. Za sada nije jasno tko će pobijediti. Mislim da je posebno zanimljivo da su za razliku od srpskih, hrvatski jezičari bili spremni za raspad Jugoslavije i da su strateški pristupili ostvarenju svojih ciljeva. Nova bojišnica u Hrvatskoj je zapravo mlađa generacija, koja upravo uči jezik kroz udžbenike u školama.

Govoreći o situaciji u drugim zemljama, profesorica Woodward kazala je da "Srbija nije bila spremna za raspad Jugoslavije", što se odražava u aktualnoj jezičnoj politici "koja pokušava zadovoljiti sve Srbe i održati akademski status quo." U Bosni i Hercegovini, dodala je, "nije bilo lingvističkog razloga za uspostavljanje zasebnog jezika, te su napori na stvaranju novog standarda doveli do "jezičnog apartheida" i odbacivanja "cijele tradicije Bosne, odnosno, njene tolerancije i raznovrsnosti". U Crnoj Gori jača ideja o odvajanju crnogorskog od srpskog. To opće jezično udaljavanje – ocjenjuje profesorica Woodward – zapravo je destabilizirajuće, jer jezici sada dijele, umjesto da ujedinjavaju ljude, te otežavaju položaj manjina, koje su svojedobno imale srpsko-hrvatski kao zajednički jezik komunikacije.

Profesor Greenberg se osvrnuo i na status srpskog u Hrvatskoj, istaknuvši da je Hrvatska, kao i brojne druge zemlje, ratificirala Europsku povelju o manjinskim jezicima, prema kojoj mora objaviti kojim će jezicima dati zaštićeni status.

"Dakle, ukoliko Hrvati tvrde da su dali zaštićeni status srpskom, onda moraju ispuniti niz elemenata iz Povelje, uključujući i obrazovanje na srpskom. Tu se očituju diskrepancije u hrvatskoj obrazovnoj politici. Ukoliko je srpski doista zaseban jezik, a u Hrvatskoj ima 200.000 Srba, onda za njih treba osigurati isto obrazovanje i usluge kao i za oko 4.100 tisuće Rusina, koji imaju obrazovanje na rusinskom do viših razreda osnovne škole, dok Srbi tako nešto – barem do 2001. nisu imali," rekao je.

Osvrćući se na budućnost, sudionici promocije knjige "Jezik i identitet na Balkanu" sugerirali su se, dijelom u šali, da bi se na prostorima bivše Jugoslavije, gdje se teži što bržem udaljavanju postojećih jezika, kao svojevrsna "lingua franca" jednog dana mogao koristiti – engleski. S time s složio i profesor Greenberg.

"Budućnost pripada engleskom. Mislim da bi engleski mogao postati jezik šire komunikacije, mogao bi igrati ulogu posrednika i tako biti sredstvo koje će ponovno povezati ljude," kaže Greenberg.

Knjiga Roberta Greenberga "Jezik i identitet na Balkanu" objavljena je u izdanju Oxford University Pressa.

XS
SM
MD
LG