Saturnov tajanstveni ogromni mjesec Titan trebao bi razotkriti neke od svojih tajni u noćašnjem bliskom preletu američke svemirske letjelice Cassini.
U prvom prolazu kraj Titana, Cassini je bio udaljen 350 tisuća kilometara od oblacima i maglom prekrivene površine ovog mjeseca; noćas, on će mu se primaknuti na samo 1200 kilometara.
Titan jest mjesec jednog planeta, ali s promjerom od više od 5100 kilometara on je veći od planeta Merkura i Plutona. On je, isto tako, i najveće svemirsko tijelo u našem sunčevom sustavu čija površina je još uvijek neistražena. No, ne zato što se NASA nije trudila: davno prije nego što je Cassini poslao prve snimke Titana u srpnju, dvije su američke letjelice Voyager proletjele pokraj Saturna i Titana, početkom osamdesetih, a moćne oči svemirskog teleskopa Hubble i njegov braće sa Zemlje također su promatrale taj mjesec.
No, usprkos nastojanjima, o Titanu znamo jednako malo kao što su astronomi iz davnine znali o Marsu, kaže znanstvenik NASA-e Torrence Johnson: "To je otprilike kao što smo početkom devetnaestog stoljeća koristili karte Marsa iscrtane pomoću tadašnjih teleskopa. I tada smo na površini vidjeli samo mrlje i nismo znali što tvori te mrlje."
U Titanovom slučaju, zamagljenost proizlazi iz njegove jedinstvene atmosfere – to je, uz Zemljinu, jedina atmosfera u čitavom Sunčevom sustavu koju uglavnom tvori dušik. No, za razliku od Zemlje, ona sadrži i oko 5 posto metana, koji se, pod utjecajem sunčevih zraka, razdvaja na svoje sastavne elemente, ugljik i vodik. Ti se elementi tada ponovno spajaju u tamne ugljikohidrate koji tvore gotovo neprozirnu maglu.
"Taj je fenomen poznat svakome tko živi u gradu natkrivenom smogom," kaže Candice Hansen, znanstvenica iz programa Cassini. Titanov gusti smog onemogućio je nastojanja da se dobije dobra snimka površine tijekom prolaza Cassinija u srpnju ove godine: "Mislili smo da će stvari biti lakše. Očekivali smo odmah sjajne snimke površine i iznenadilo nas je koliko je ustvari teško razabrati što je površina, a što magla."
No, Cassinijevi stručnjaci nisu bez oruđa: kamere na letjelici posjeduju čitav niz filtera, dizajniranih za razotkrivanje velova s lica Titana. Pokusi u vrijeme preleta u srpnju naučili su Cassinijevu ekipu da kombinacije filtera daju najbolje rezultate. Uz to, Cassini je opremljen i radarom, koji može prodrijeti kroz bilo kakav smog ili prašinu. Dok se Cassini približava Titanu, snimat će ga se svakih 15 minuta. Cilj znanstvenika je kartografiranje površine Titana u do sada najvećoj rezoluciji, tako da se mogu razlučiti strukture promjera od 50 do 200 metara.
Kako kaže Toby Owen, član projekta sa Sveučilišta Havaja, snimke bi mogle pokazati površinu Titana bilo kao brdoviti teren na Zemlji, ili kao glatku, tek ponegdje kraterom izbrazdanu površinu. Zbog prisutnosti ugljikovodika u njegovoj atmosferi, ističe Owen, mogla bi postojati i tisuće uljevitih jezera: "Titan je vrlo lako zapaljiv svijet, na kojemu su se na površini najvjerojatnije nakupili organski aerosoli. Možda postoje i jezera tekućih ugljikovodika. Jedini razlog što Titan odavno nije progutan plamenom leži u činjenici da nigdje nema slobodnog kisika, kao što imamo na Zemlji."
A, slobodnog kisika nema, jer je Titan toliko hladan da je kisik vezan u površinskom ledu. Nepostojanje kisika u atmosferi, uz prisutnost dušika i metana, podsjeća na primitivnu atmosferu Zemlje, prije više milijardi godina.
Kako kaže Toby Owen, mjerenja Titanove atmosfere, tijekom noćašnjeg preleta, bit će poput odlaska vremeplovom u djetinjstvo naše Zemlje: "Vjerujemo da nam proučavanje Titana može pomoći u razumijevanju podrijetla naše vlastite atmosfere. To je prirodni laboratorij u kojemu se stalno zbiva kemija. Molekule dušika i metana raspadaju se, nastali djelići se spajaju u drugom sastavu, stvarajući složenije molekule. Jako nas zanima što se u takvim reakcijama stvara jer, kako vjerujemo, upravo su se takve stvari zbivale i na Zemlji prije nastanka života."
Titan je znanstvenicima toliko važan da će mu se Cassini približiti još 44 puta tijekom slijedeće četiri godine. Europska sonda Huygens odvojit će se od Cassinija krajem prosinca u pad kroz atmosferu tog mjeseca, da bi se spustila na njegovu površinu.