Tri su mjeseca prosla nakon njegove smrti, a jedan od najvecih pjevaca 20. stoljeca, glazbena legenda Ray Charles i dalje prodaje albume i dalje nas zabavlja. Njegovi se albumi, zapravo, prodaju i bolje sada nego zadnjih par desetljeca njegova zivota. “Genius Loves Company” zadnji je, posthumno izdani, album Raya Charlesa. “Genij” ga je snimio s nizom prijatelja, bas pred svoju smrt, sredinom lipnja.
Ono sto je trebala biti obicna marketinska taktika, zavrsilo je kao “labudji pjev” Raya Charlesa, njegov oprostajni album, na kojemu Brother Ray nastupa u duetu s nizom poznatih, vrlo uspjesnih glazbenika i prijatelja. Taj zadnji studijski album – jubilarni dvjestopedeseti – nema dovoljno tezine da bude i kruna Charlesovoj dugoj i plodnoj karijeri, ali je dovoljno drag i milozvucan, i slatkogorak, da bude prikladan zadnji album. Ray je, tijekom cijele svoje karijere, besramno koketirao s raznim stilovima, jer nikad nije zelio biti ogranicen na samo jedan zanr, ali upravo njegov glas ovaj album spasava, ne potpuno, ali glas je to, iako stariji, prigusen i slabiji, zbog narusenog zdravlja, koji jos uvijek, na albumu, dobro zvuci, koji neodoljivo privlaci i koji ce uvijek prepoznatljiv biti. Bas kao i njegovi vizija i stil. Dvanaest snimki za svoj zadnji album, Charles je napravio u rasponu od jedne godine, zadnja je bila dovrsena u ozujku 2004. godine. Kad su Charlesa, u travnju, pitali kako je odlucio s kim ce na albumu raditi, tko ce mu biti partneri, rekao je:”Bilo je jako tesko izabrati i odluciti, toliko ima onih s kojima zelim zajedno raditi. U vise od 50 godina, koliko sam vec u ovom businessu, sreo sam puno talentiranih ljudi. Imam srecu, oni koje sam pozvao, spremno su se odazvali.”
Jedna od njih - Norah Jones, s Rayom Charlesom prva na albumu. “Here We Go Again,” fina je kolaboracija glasova i glasovira.......Uz Norah Jones, an albumu “Genius Loves Company,” sa Ray Charlesom jos su i Diana Krall (Norah i Diana unose mladenacke svjezine, topline i ljudskosti), zatim, Bonnie Raitt i Gladys Night i Natalie Cole....i James Taylor, Elton John, Michael McDonald, Willie Nelson, Johnny Mathis...Mjesovito drustvo – neki od dueta su bolji, neki losiji, neki jako dobri, neki uopce ne funkcioniraju, kao sto su oni s Jamesom Taylorom, Eltonom Johnom i Michaelom McDonaldom.
Vecina dueta ide, ipak, od ugodnoga do vrlo dobroga. Medju ovim zadnjima definitivno je suradnja Ray Charlesa i B. B. Kinga – B. B. je jedan od gostiju na albumu “Genius Loves Company” koji je “geniju” najblizi, i ne samo po godinama, ima medju njima neka druga veza, vokalna, ali i instrumentalna, dok se nadmecu njihovi glasovir i gitara. Billy Preston, nekad clan Charlesovog benda, dodaje svoje, na HammondB3 orguljama, a King uspijeva “genija” nadahnuti i na malo blues-glasovira...u “Molitvi grijesnika,” Sinner’s Prayer, Lowella Fulsona, koju je Charles prvi puta snimio prije 50 godina...Cak da su zajedno i uzasno losi, sto uopce nisu, kolaboracija Ray Charlesa i B. B. Kinga, dvojice istinskih legendi, spektakularna je.
Poput Johnnyja Casha, pise casopis Rolling Stone, Ray Charles je, s glazbom, bio, uporno i tvrdoglavo, do svog zadnjeg trenutka, vjerojatno zato sto se ni njemu nitko nije usudio reci – prekini! dosta ti je i toga! Prije albuma “Genius Loves Company,” zadnji studijski album Raya Charlesa bio je onaj pod naslovom Strong Love Affair, iz 1996, pod etiketom Warner. Prosao je prilicno nezapazeno; Charles je, 2002. godine, presao u Concord, s njima je i snimio ovaj svoj zadnji album dueta. Nije bio njegov prvi tog tipa, snimao je s Johnnyjem Cashom, Georgeom Jonesom, Willijem Nelsonom, a jedan od najboljih bio je, svakako, onaj s Betty Carter; glazbeni div, kakav je Ray i bio, volio je snimati s drugima i s njima dijeliti svijetla pozornice. Producenti ovog albuma – John Burk i Phil Ramone – kreirali su, za njega, jednu ugodnu, opustenu atmosferu, koja se ne razlikuje puno od one na njegovim “crossover” albumima iz 60-ih godina. Burk i Ramone Charlesu su dali prostora i prilike da pokaze svoje jake strane, u duetima s glazbenicima iz razlicitih generacija, od kojih je na mnoge imao snaznog utjecaja.
“Genius Loves Company” pri samom je vrhu ljestvica popularnosti – prvi Charlesov album koji se nasao medju Top10 albumima u 40 godina. Izuzmemo li njegov hit sa Chakom Khan, “I’ll Be Good to You,” iz 1989. godine, Charles na Top 20 nije bio od 1967. godine. Ali, snazno je privlacio na koncerte, nastupao dok god je mogao. Lani, u svibnju, u Los Angelesu, odrzao je svoj 10.000-ti koncert! Mjesec dana kasnije, po prvi puta u 53 godine, Charles je, zbog bolesti, morao otkazati koncert.
Krajem ovog mjeseca, pocet ce s prikazivanjem film “Unchain My Heart,” Zivotna prica Raya Charlesa. Film je prikazan na filmskom festivalu u Torontu, a ime Jamieja Foxxa, koji nastupa u glavnoj ulozi, sve se vise spominje kao moguceg kandidata za Oscara.
Na albumu, medjutim, najbolji trenutak vjerojatno je onaj koji Ray Charles dijeli s Van Morrisonom. Van i Ray pjevaju doista “zajedno,” dvojica vremesnih frajera koji pokusavaju biti jedan bolji od drugoga, jedan se protiv drugoga natjecu, ali jedan su s drugim u savrsenom skladu. Snimljena uzivo, na koncertu, “Crazy Love,” Vana Morrisona, zadnja na albumu “Genius Loves Company,” najbolja je na zadnjem, dvjestopedesetom, albumu Raya Charlesa.