Još jedan "presudni" sastanak u Luxembourgu, godinu dana nakon istog prošle godine i još jednom presudu donosi glavna tužiteljica haaškog Tribunala za ratne zločine. Radi se o dolazećem sastanku Ministarskog vijeća Europske unije s gošćom iz den Haaga. Što će tužiteljica reći odlučit će dolazeća 24 sata jer se u njima može (iako ne mora a vjerojatno i neće) dogoditi neka bitna promjena.
Za sada je obavijest tužiteljičinog političkog savjetnika da Hrvatska surađuje tek pod pritiskom, uključujući i dostavu dokumenata, rezultirala prosljeđivanjem video-zapisa Tužiteljstvu na čemu je ono uporno insistiralo, a u Zagrebu su se pak, po tradiciji, činili nevještima. Pritisak je dao rezultata. U Beogradu se kritike ublažavaju izručenjem optuženika za Srebrenicu, sigurnjaka koji je svoje mjesto u povijesti zavrijedio i zastrašujućim cinizmom radio-poruke o "isporučenju nekoliko tisuća paketa", srebreničkih muškaraca za smaknuće.
S trakama tužiteljica zaista može kazati ono što priželjkuju svi hrvatski dužnosnici, da Hrvatska surađuje i opet je prošla, mada nije isključeno da zatraži i bjegunca u čemu uživa punu podršku Unije. Problem s dokazivanjem da Gotovina nije u Hrvatskoj je u kroničnom nepovjerenju Tužiteljstva u iskrenost Zagreba. Pokušaj raspletanja Gotovinine jatačke mreže mnogi tumače tek kao bacanje nešto prašine u oči. Visoki izaslanik za vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana nedavno je svratio do Zagreba poglavito radi suradnje s den Haagom – pitanje dobrosusjedstva sa Slovencima došlo je onako usput – a na put se odlučio nakon što je tužiteljičin savjetnik oprao hrvatske vlasti radi stupnja i kvalitete suradnje.
Bitno je upozoriti kako percepcija suradnje nije jednaka u informacijama političara podastrijetih domaćoj javnosti i u ocjenama međunarodne zajednice. Haaško Tužiteljstvo u zadnjim mjescima rada na zaokruživanju optužnica desperatno treba i dokaze i optuženike s mnogo podataka korisnih za buduća suđenja. Odatle i pritisak. Pritisak je također radi činjenice da će Unija s Hrvatskom otvoriti pregovore u rano proljeće, Hrvatska je zadovoljila sve kriterije osim ovoga haaškog, a ne bi bio dobar signal ni Tribunalu, ni Uniji ni ostalim zemaljama regije (a u krajnjem slučaju niti pravdi za žrtve) da se svečani čin početka pregovora dogodi s nerazriješenim pitanjem pune suradnje s kaznenim sudom.