Prodaja oružja u svijetu već je tri godine u padu. Sjedinjene Države, kao najveći svjetski izvoznik oružja, i dalje dominiraju svjetskim tržištem. No, natoč globalnom padu globalne prodaje, izvoz američkog oružja raste.
Svijet je prošle godine potrošio oko 900 milijardi dolara za vojne svrhe, od čega su Sjedinjene Države potrošile oko pola te svote. Washington je potpisao ugovore o prodaji oružja ukupne vrijednosti 14 i pol milijardi dolara, više od 56 posto svih takvih transakcija u svijetu. Uz to, Sjedinjene Države su prodale znatne količine vojne tehnologije, te usluge poput vojne pomoći i uvježbavanja lokalnih vojnih postrojbi - uglavnom zemljama u razvoju.
David Isenberg, analitičar pri washingtonskom ogranku istraživačke organizacije Britansko-američko vijeće za sigurnosne organizacije, kaže da na Sjedinjene Države svake godine otpada više od polovine svjetskog tržišta oružjem: "Velik broj zemalja želi trgovati sa Sjedinjenim Državama, zahvaljujući širokom asortimanu američkog oružja, kao i nizu načina na koji mogu platiti kupljeno oružje. Sjedinjene Države ne prodaju oružje samo za gotovinu, već također – a to ovisi o tome tko je kupac – nude darežljiva kreditna jamstva, pa čak i kredite stranim vojskama, što je za zemlje koje se smatraju američkim saveznicima odličan način da nabave oružje."
Veliki izvoznici oružja su i Rusija, Njemačka, Britanija, Francuska, Italija i Španjolska. No, tko kupuje sve to oružje? "Saudijska Arabija već je godinama veliki kupac oružja, naravno, prvenstveno američkog, ali ponekad i britanskog. Saudijci su u zadnjih par godina nešto smanjili nabavku oružja, jer još uvijek trebaju apsorbirati sve što su već kupili, a i gospodarska situacija nije im tako dobra kao prije" - kaže David Isenberg.
Druge zemlje Srednjeg istoka također su veliki kupci oružja, pogotovo zemlje Perzijskog zaljeva i Izrael. Seema Gahlaut iz Centra za međunarodnu trgovinu i sigurnost pri sveučilištu Georgetown kaže da je u proteklih nekoliko godina porasla prodaja oružja zemljama Azije i Afrike. Kako kaže, te zemlje kupuju sve više oružje bilo zato jer se osjećaju nesigurne među svojim susjedima, ili pak zato jer žele dominirati svojim susjedima.
"Na Srednjem istoku, naravno, sve je jači osjećaj nesigurnosti u pogledu budućnosti te regije, pogotovo otkako su Sjedinjene Države uklonile Saddama Husseina. Iranci, prema nekim izvješćima, pokušavaju proizvesti nuklearno oružje, što bi moglo potaknuti novu utrku u naoružanju. U Aziji, ima naznaka da zemlje koje graniče s Kinom nisu baš sigurne kakav će stav Kina zauzeti prema njima, s obzirom da postaje sve dominantnija."
Bez obzira na razloge, mnogi kažu da se oružje prodaje s premalo ograničenja i da često pada u krive ruke, na primjer, u ruke paravojnih snaga koje ubijaju civile ili pak u ruke sukobljenih etničkih skupina, ili, još gore, u ruke terorističkih organizacija poput al-Qaide. Sjedinjene Države su, kao najveći izvoznik oružja u svijetu, najčešća meta takvih kritika.
Evo što o tome kaže Frida Berrigan, znanstvenica iz Instituta za svjetsku politiku, privatne istraživačke organizacije sa sjedištem u New Yorku: "Nešto od toga se vidi i u diskusijama koje se u Ujedinjenim narodima vode o osobnom naoružanju i lakom naoružanju. Zemlje u razvoju kažu: 'Prestanite proizvoditi takvo oružje i prestanite ga prodavati našim vladama. Ono ubija naš narod.' No, s druge strane, zapadne zemlje, izvoznice oružja kažu: 'Mi samo proizvodimo naš proizvod i nemamo kontrolu nad time kako se on koristi.'"
Američki proizvođači oružja mogu oružje stranim zemljama prodavati kroz dva glavna kanala. Vlada prodaje oružje stranim vladama kroz Ministarstvo obrane, dok se komercijalna prodaja dogovara izravno između proizvođača i zemlje koja kupuje oružja. Komercijalna prodaja mora biti licencirana i tako ostaje pod kontrolom vlade.
Gregory Suchan, pomoćnik za politička i vojna pitanja pri američkom Državnom tajništvu, kaže da Sjedinjene Države imaju strože propise o izvozu oružja od bilo koje druge zemlje. Vlada također sastavlja spiskove zemalja kojima se oružje uopće ne može prodavati, zbog toga jer, na primjer, podržavaju teroriste, krše ljudska prava ili pak u njima traje građanski rat. "Na tom popisu su, na primjer, Bjelorusija, Kuba, Iran, Libija, Sjeverna Koreja, Sirija, Vijetnam, Burma, Kina, Haiti i mnoge druge zemlje" - objašnjava Gregory Suchan.
Gregory Suchan kaže da međunarodni zakoni o trgovini oružjem nisu obvezujući, što omogućuje vladama da sklapaju ugovore kakve god žele, osim što ne smiju prodavati zemljama koje se nalaze pod međunarodnim embargom na uvoz oružja. Analitičari kažu da će, sve dok se takva situacija ne promijeni, oružje i dalje dospijevati u krive ruke.
