Medju kalifornijskim vinarima, danas je cijeli niz izvrsnih proizvodjaca Zinfandela, ali samo ih je nekoliko koji s pravom nose naslov “ZINmajstora.” Jedan od njih je dr. Jerry Seps, vlasnik vinarije Storybook Mountain Vineyards, sjeverozapadno od gradica Calistoga, na sjevernom kraju doline Napa. Jedna od istinskih legendi kalifornijskog Zinfandela, Jerry Seps je bivsi profesor povijesti; predavao ju je, niz godina, na sveucilistu Stanford, na kojemu je i sam doktorirao.
Kako je jedan profesor povijesti odlucio prijeci u - vinare? Sredinom 70-ih, kaze, osjetio je, da mu, uz onaj akademski, u zivotu treba i neki drugi izazov, nesto sto ce mu dati priliku da nesto kreira, da sam svoj svijet stvara. Za vino je oduvijek imao interesa – i djed i otac bavili su se prodajom vina, a on sam radio je kao sommelier, da bi sebe izdrzavao tijekom studija.
Na strmim obroncima gorskog lanca Mayacamas, koji Napu dijeli od Sonome, Jerry Seps je, sa suprugom Sigrid, 1976. godine, nasao jedan stari, napusteni vinograd, posadio u njemu zinfandel i posao na sveucilistu Stanford za njega je postao - povijest. Vinograd je, s vinarijom, utemeljen bio jos 1883. godine. Ime “Storybook Mountain,” Jerry je vinariji dao iz dva razloga – zbog ljepote krajolika te da bi iskazao stovanje dvojici prvih vlasnika, Nijemaca, braci Jacobu i Adamu Grimmu. Oni su je izgradili, vinograd podigli i u vulkanskoj stijeni tri tunela iskopali, svaki duzine preko 30 metara, i tako, potkraj 19. stoljeca, ustanovili Grimm’s Vineyards and WineVaults, vinariju i njene podrume. Iako ni u kakvom srodstvu s njemackim knjizevnicima i sakupljacima djecjih i puckih bajki – Jacobom i Wilhelmom Grimmom, braca su Jerryja inspirirala da svojoj vinariji da ime “Storybook,” jer kako sam kaze: “Dobro je vino kao bajka, kao dobra knjiga pripovjedaka, ono nas zivot cini boljim i oplemenjuje ga. Svaka bi vinarija trebala biti jedna bajka.”
Za Sepsovu, casopis Wine Enthusiast davno je jos pisao: ”Legenda kaze da svaki Storybook Zinfandel ima sretan zavrsetak!”
Doista, cetiri su Sepsova Zinfandela carobna. Zinfandel je i jedino vino koje Jerry radi, jedina sorta koju on u svom vinogradu uzgaja! “Zasto zinfandel? Kad smo dosli ovamo htjeli smo uzgajati sortu koja u potpunosti odgovara ovom tlu, ovom podneblju. Imamo crvenkasto, ilovasto tlo, vulkanskog porijekla, bogato manganom, zeljezom i kalcijem, tlo doista dobro za intenzivna, crna vina; imamo relativno umjerenu klimu, nesto svjeziju, jer na sjevernom smo kraju Nape, i s oceana, kroz Russian River Valley, za toplih poslijepodneva, dobijamo povjetarce; kise imamo dva puta vise nego juzni dio Nape, ilovasto tlo ionako je vlazno, navodnjavanje zrelije loze nije ni potrebno, ali onda kad je vazno, u vrijeme berbe, kise imamo manje od cijele doline, ovdje gore, zasticeno je i suho je; imamo istocne polozaje, brdovitu topografiju, od 200 do 400 metara nadmorske visine...kad sve te elemente zbrojite, dobijate mjesto idealno za uzgoj zinfandela, stoga smo, 1976, samo zinfandelom vinograd i zasadili,” objasnjava Jerry Seps.
Velicine oko 36 hektara, vinograd je, da se posluzim rijecima znanog kriticara Roberta Parkera, jedan od najstrmijih i najslikovitijih vinograda u Kaliforniji. U kalifornijskom kontekstu, kaze Jerry Seps, imati ilovasto tlo u dolini, to nije dobro, ali imati ga na strmim obroncima, u vinogradu s nagibom, to je jako dobro. Na koncu konca, podsjeca on, neka od najboljih francuskih vina prave se upravo od grozdja sa slicnoga tla – Chateau Petrus, Chateaux Latour, Clos Vougeot, Grands Echezeaux...
S takvima, Storybook Mountain ima jos nesto zajednickoga – polozaje, ne ka jugu ili jugozapadu okrenute, vec ka istoku! Uz jednu od najtezih i najvlaznijih vrsta tla, u Napi inace vrlo rijetkoga, jos i istocna ekspozicija?
“Istocna, da, jer u kalifornijskom kontekstu, opet, to je puno bolja strana, mi ovdje nikad nemamo problema sa sazrijevanjem grozdja, topline uvijek imamo dosta, nekad cak previse, poslijepodnevne temperature od 32 do 37 stupnjeva Celzija, to kasnoposlijepodnevno sunce moze ‘ispeci’ grozdje, ali ako je vinograd ka istoku okrenut, onda sunce dobija pod kosim, ostrijim kutem i to za grozdje nije lose. Osim toga, time sto suncevu svijetlost dobija ranije, vinograd, odnosno grozdje, u biti, ima dan koji duze traje.“
Mogao je Jerry Seps i cabernet sauvignon zasaditi, kao sto bi mnogi drugi; pod uvjetima koje on ima, Bordeaux sorte bi narocito dobro uspijevale. Ali kad je ispitao i ocijenio sve komponente - tla, topografije, polozaja, povijesti, makro- i mikro-klime i prodiskutirao ih s legendarnim kalifornijskim vinarom - Andreom Tchelistcheffom, na njegov je (dobar) savjet i odlucio – bit ce zinfandel i nista drugo! Jer najbolje podrucje za njegov uzgoj crvena je, ilovasta zemlja iznad Calistoge. Sedam godina trebalo je proci do Sepsovog prvog Zinfandela. Na trziste ga je pustio 1983. i njime osvojio svoje prve zlatne medalje. Otada, nizu se samo najveca priznanja… Storybook Zinfandel Reserve, berba 1989, bilo je najbolje ocijenjeno vino u cijeloj kalifornijskoj povijesti Zinfandela. Storybook’s Napa Zinfandel, berba 1990, na Orange County Fair, u konkurenciji od 2.288 Zinfandela, postaje jedno od samo cetiri koje prima Zlatnu medalju sa cetiri zvijezdice, najvece priznanje tog renomiranog sajma vina. G. 1994, u veleposlanstvu Sjedinjenih Americkih Drzava u Stockholmu, Storybook Zinfandel sluzi se nobelovcima. G. 1999, Storybook Eastern Exposure, berba 1997, proglasen je jednim od 100 najboljih vina godine i najbolje je ocijenjeni Zinfandel casopisa Wine Enthusiast. Sluzi se u Bijeloj kuci, gostima predsjednika Clintona; i danas, gostima predsjednika Busha. G. 2001, Connoisseur’s Guide proglasava Storybook’s Eastern Exposure Zinfandel najboljim od najboljih vina za 2001. godinu. A Wine & Spirits Magazine proglasava vinariju Storybook najboljom vinarijom 2003. godine!
Storybook Mountain, Jerryja Sepsa, svjetsku reputaciju i uziva zahvaljujuci dosljednosti u odrzavanju najviseg kvaliteta svojih vina, svojih skladnih i elegantnih Zinfandela. Godisnje proizvede od 8 do 9 tisuca sanduka. Pravi li ih od stopostotnog zinfandela ili mu druge sorte dodaje?
“To je kontroverzna tema medju proizvodjacima Zinfandela...ono sto mi, ovdje, radimo, stopostotni je Zinfandel. Vecina sorata koje se normalno koriste za dodavanje i koje vec dugo rastu u Kaliforniji – petite syrah, carignan i alicante, po mojem misljenju, dodaju na kompleksnosti, ali ne i na finesi, vino, ne uvijek, ali cesto, cine grubljim, a ne rafiniranijim.” A cilj vinarije Storybook Mountain je – postici savrseni sklad u njenim Zinfandelima, dobiti intenzivna vina koja nemaju suvise alkohola, vina koja otmjeno zriju, ali koja imaju izrazenu i onu vocnu aromu pa su i mlada jednako privlacna kao i ona odlezana. Po Jerryjevom misljenju, to i jest osobitost Zinfandela, to i pridonosi njegovoj ogromnoj popularnosti zadnjih godina, ta njegova sposobnost da punocu i dubinu okusa moze imati jos kao mlado vino, ali moze ga se napraviti i tako da lijepo stari, graciozno i dostojanstveno. Zinfandeli Jerryja Sepsa medju onim su vrsnim vinima koja, za takvo zrenje, imaju i najvise potencijala.
“Dijelom je to stoga sto je nase grozdje na pravim polozajima. U vinogradu sve pocinje, on je nasa prva briga. Imamo vrlo niski prinos, sa dvije ‘zelene berbe’ eliminiramo grozdje kako bismo bili sigurni da cemo dobiti pravu kolicinu, oko dvije i pol kvalitetne tone na 0,4 ha.” Terroir, podneblje uzgoja, a ono ukljucuje faktore klime i tla, to je ono sto Jerry neprestano naglasava. Jer, terroir je, kaze on, ono sto utjece na kvalitet zinfandela. Rast ce on svagdje u Kaliforniji, u svakoj klimi, ali po kakvoci, to ce biti razlicito grozdje, razliciti Zinfandeli. U Central Valley, primjerice, dobivaju 14 tona grozdja na 0,4 ha, ogromna razlika od Storybook vinograda!
“Mislim da zinfandel najbolje uspijeva u uvjetima koji su u mnogome slicnima onima u Hrvatskoj, u relativno toploj klimi, s blagotvornim utjecajem mora, to je prava kombinacija. I na takvom mjestu u Kaliforniji, zinfandel ce biti najbolji.”
Inace, sa zinfandelom nije bas najlakse raditi, priznaje Jerry. U vinogradu, s njim je vjerojatno vise problema negoli s bilo kojim drugim crnim kultivarom osim pinot noira. Kozica zinfandela je tanka, grozd je zbijen i ako je suvise oborina ili vlage, sklon je trulezi. Drugi je problem u njegovom pogodovnom, nejednakom sazrijevanju. Na zrelom grozdu, neke ce bobice biti vec suhe i dehidrirane, druge socne i ruzicaste. Grozd zna biti prilicno velik i buduci da je zbijen, bobice na unutarnjoj strani grozda, ili loze, nece biti jednako zrele kao one suncu okrenute. Treba, kaze Jerry, jako paziti na zdravlje grozdja, treba omoguciti da vinogradom cirkulira dovoljno zraka, nekih se grozdova treba razborito i promisljeno rijesavati i tako osigurati da loza dobija dovoljno svijetla, narocito onog jutarnjeg.
Stupanj zrelosti Jerry Seps odredjuje, svakako, na temelju mjerenja sadrzaja kiselina i sladora; ovog zadnjeg mora biti 25.0/26.0 Brixa, sto ce njemu, kaze, dati vino sa 14.5/14.7 vol. % alkohola, ne previse, ali dovoljno za skladno zrenje, no jos vaznije za Jerryja odredjivanje je zrelosti grozdja iskustveno – prolaziti vinogradom, kusati bobice, sjemenke moraju imati onu konzistenciju oraha, odmah ispod kozice mora se vidjeti ona ruzicasta boja mesa, voce mora biti dobrog okusa. Fizicki se parametri, dakle, koriste u odredjivanju termina i nacina berbe, ali okus grozdja presudan je za Jerryja Sepsa.
“Sve u nasem vinogradu obavlja se rucno, pa tako i berba. Berba i prihvat grozdja obavljaju se u roku od 30 minuta. S grozdjem se, po prijamu, izuzetno blago postupa, to je isto dio naseg uspjeha – od njeznog runjenja i muljanja, kako se peteljcice ne bi lomile i kozice i sjemenke suvise gnjecile te tako omogucile prelazak gorkih sastojaka iz tih dijelova grozdja u most, a onda i u buduce vino, do rucnog prenosenja komine, nakon vrenja, do tijeska, tako da ono ne prolazi kroz crpku, ne izvlaci se suvise tanina iz sjemenki grozdja.....Cijelo to vrijeme na umu nam je ona, za Zinfandel, tipicna vocna aroma i njegov ‘spicy,’ zestok okus, i, naravno, savrsena ravnoteza, sklad vina. Zelimo onaj okus bobica, ali istovremeno i fini sklad drugih komponenata, da one ne budu hrapave, opore i neugladjene nego da obogacuju, pojacavaju svojstvo Zinfandela, da vino bude intezivno, ali bez nepotrebne tezine, da posjeduje ono savrseno suglasje koje mu i jamci graciozno zrenje.”
U doradbi, “skolovanju” vina, za Jerryja je vrlo vazna hrastova bacva, vino cini kompleksnijim, dodaje na punoci i jakosti vina, dodaje one vrste vanilina i zaobljenih, glatkih tonova koje ljudi vole i cijene. Ali, sa Zinom, naglasava Jerry, treba pazljivo i umjereno, jer Zinfandel nije Cabernet, hrast ne prima na isti nacin! Jerry svoj posao vinara usporedjuje s onim kuhara – sada malo soli, sada malo zacina i – razlika u okusu je velika. On sam koristi uglavnom francuski hrast, oko 20% novi, i uvijek nastoji od njega dobiti samo onaj sekundarni, nikad primarni ton u svojim vinima. Koristi i madjarski, donekle americki, a volio bi, rekao je, probati i slavonski. Sjeca ga se od prije 15-20 godina, vrlo kvalitetna sirovina, kaze, jedino je izrada bacvi zaostajala za svjetskim standardima, ali s novom tehnologijom, novim znanjima, sada na raspolaganju svima, bacve od slavonskog hrasta rado bi se, takodjer, u Kaliforniji koristile. Svaki hrast, iz svake od zemalja, razlikuje se po okusu od drugoga i na vino ima razlicitog ucinka. Za svoje Zinfandele, Jerry koristi samo odredjene francuske, za neke druge ne smatra da na njegova vina imaju zeljene ucinke. To vam je kao da ste slikar, dodaje Jerry, da biste na kraju postigli spektakularno vino, birate sa svoje palete prave boje.
Idealni Zinfandel za Jerryja Sepsa? “U svakome je ona izvanredna vrlina – dinamicna, ziva, dobro razvijena vocna aroma, bobicasta, kao tresnja, malo zestine, malo zacinsko-mirodijskog karaktera, naznaka crnog papra....za mene je to osnovni profil Zinfandela. Mi nastojimo u vino unijeti sklada, zelimo ono voce u njemu, ali zelimo i dovoljno kiselosti da bi naknadni okus ostao cist, zelimo da njegove arome budu snazno izrazene kad casu prinesete nosu, kad omirisite vino, zelimo da dubina, intenzitet vina prodre niz sredinu vaseg jezika, a onda da ga registriraju i sve osjetilne stanice u vasim ustima, zelimo u nasem vinu sklad svih elemenata...nasi Zinfandeli i jesu na glasu kao skladna, elegantna vina.” Storybook Mountain Zinfandeli nisu jeftini, prodaju se po cijeni od oko 30 do preko 50 dolara po boci. Njegovi, a i nekolicine drugih kalifornijskih proizvodjaca, kaze Jerry, mogu stati rame uz rame s najboljim svjetskim vinima, onima koja se prave od najplemenitijih sorata. Problem je jedino u tome, dodaje, sto, za dio javnosti, koja cesto pati od predrasuda, zinfandel nema dobro poznatog, slavnog, plemenitog evropskog pretka, nema onog francuskog pedigrea jednog pinot noira, recimo, ili caberneta. Kad ga “na slijepo” kusaju, kad ne znaju sto je u casi, onda u njemu neizmjerno uzivaju i visoko ga ocjenjuju. U Americi, medju mladjim potrosacima, ali i onima koji su mladi u svojim srcima, Zinfandel uziva gotovo kultno sljedbenistvo, upravo stoga sto je tako svestrano, tako nepretenciozno vino. Sto je – americko vino!
U smislu tonaze, zinfandel je, u Kaliforniji, grozdje #1 jos od 80-ih godina 19. stoljeca. Dobro raste u raznim podrucjima, pod raznim klimatskim uvjetima, i daje vino koje se svidja tolikim ljudima. Obzirom na nacin na koji se ta sorta razvijala u Sjedinjenim Drzavama, govori Jerry, ona je osobita, iz vise razloga jedinstveno americka. I mada sada imamo rezultate DNK analiza i znamo porijeklo zinfandela, on ostaje, kaze Jerry, americka sorta, jer drugacije se ovdje razvijala, daje i drugacija vina. Neki od nas, rekao je Seps, skromno kazemo – zinfandel, grozdje i njegovo vino, u Americi se - usavrsavao.
Zinfandelovo porijeklo, jednom kad je bilo obznanjeno, nije, medjutim, Jerryja Sepsa ni najmanje iznenadilo...
“Ja sam oduvijek govorio da je zinfandel iz Hrvatske dosao, ali mislio sam na plavac mali. I Mike (Grgich) bi cesto ponavljao: Vidite, i Jerry misli da je plavac mali. Mike je oduvijek bio u zinfandel zaljubljen, oduvijek govorio da je on iz Hrvatske potekao. Mike je doista odlican vinar i dobar ambasador svojih vina i vina opcenito.”
Jerry Seps je bio u Hrvatskoj par puta, lani i bas onda kad je bila proglasena neovisna Hrvatska. Tada se zatekao na ulicama Dubrovnika, uvijek ce se, veli, sjecati onog uzbudjenja. Jadranska obala jedno je od najljepsih mjesta, a za svojih se posjeta, kojegod mjesto da je posjetio, osjecao vrlo dobrodosao i “kao doma.”
Jerry vjeruje da Hrvatska ima zadivljujucu raznolikost materijala, odlican prirodni potencijal za pravljenje jedinstvenih vina; probao je neka, neka vrlo dobra bijela, sa sjevera, vrlo dobra dalmatinska. Dobro pamti babic, ali zaljubio se dozivotno, kaze, u – plavac mali. Probao je niz drugih osim onih s podrucja Dingaca.
Koja strana ima vise koristi od otkrica o porijeklu zinfandela? “Ako govorimo o ekonomskom aspektu, mislim da bi to trebala biti Hrvatska. Ako govorimo o dugorocnim koristima, onda one, rekao bih, vjerojatno idu vise u prilog Kaliforniji, jer otkricem smo dobili prosireni ‘gene-pool,’ prosirenu banku gena. Bit ce od velike koristi vracati se izvoru, s izvora dobijati reznice, razmnazati lozu i vidjeti sto mozemo time dobiti. Dakle, koristi ce imati obje zemlje, samo na razlicite nacine.” Hrvatska, dodao je, ima odlicne izglede da se probije na svjetsko trziste. Australija je, smatra on, jedan od najboljih primjera kako se kreira snazno izvozno trziste kad se vinari udruze i k tomu dobiju novcanu pomoc od vlade. “Ta kombinacija privatnog i vladinog sudjelovanja omogucila je jedan koherentan program i njegovo uspjesno djelovanje, privukla je pozornost, medju potrosacima vina, na australske proizvode. Hrvatska ima odlicnih sirovina, ima i neka sjajna vina, ali ona nisu poznata, treba te vijesti i informacije prosiriti medju potrosacima. Na americkom trzistu nije dovoljno imati samo Plavac mali Mikea Grgicha. Treba svijet upoznati s drugim vinima, a za to su potrebni kolektivni nastupi, kolektivna nastojanja.”
A onda, dodao je, s druge strane Jadrana, tu je i primjer Italije. Tamo rade na ozivljavanju starih sorata i imaju prilicno uspjeha. Neki, dakle, modeli vec postoje, mogu se upotrijebiti. Cabernet, merlot, chardonnay, itd., ima osim tih sorata i drugih koje ce sasvim lijepo odgovoriti na potrebe.
Da bi javnost sto sire i bolje bila upoznata s vrlinama Zinfandela, Jerry Seps je, 1990. godine, s nekolicinom drugih, bio kljucna osoba u osnivanju organizacije za njegovo promicanje. Osim malog broja upucenih, vecina je tada, na spomen Zinfandela, jos uvijek mislila na ona jeftinija vina, koja se prodaju u galonskim bocama. “Smatrao sam, u prvom redu, da javnost treba obrazovati na temu Zina. Smatrao sam, takodjer, da bi jedna kolegijalna atmosfera medju njegovim proizvodjacima isto bila korisna, da bi, putem diskusija i razmjenjivanja iskustava, mogli stimulirati jedan drugoga, proizvoditi jos bolja vina, da bi imali puno koristi od kolektivnih nastupa. Eto, to su bili razlozi zbog kojih sam pozvao nekolicinu drugih koji su takodjer smatrali da je trenutak bio pravi za osnivanje jedne takve organizacije. Pocelo je vrlo skromno,” kroz smijeh dodaje Jerry, “s vise proizvodjaca nego potrosaca. Sada, dvanaest godina kasnije, ZAP ima blizu 300 stalnih clanova-vinarija, a samo zadnjeg dana 4-dnevnog godisnjeg festivala Zina, koji se, u San Franciscu, odrzava svakog sijecnja, dodje nam oko 10.000 odanih potrosaca, velikih ljubitelja Zina! Dogadjaj je to bez premca u svijetu vina. Uspjeh dobrim dijelom mozemo zahvaliti i entuzijazmu citave legije nasih volontera, bez njih tesko da bi bilo i tog festivala, a i drugih vaznih dogadjaja.”
Ime neprofitne organizacije – Zinfandel Advocates and Producers, Udruga potrosaca i proizvodjaca Zinfandela, prihvaceno je, kaze Jerry Seps, stoga sto je potrosac jednako vazan kao i proizvodjac. Odgajamo li, obrazujemo i njegujemo potrosaca, pruzamo li mu priliku da kusa razna vina, da razgovara s njihovim proizvodjacima, da, recimo, nekome tko vino radi iz hobija pruzimo sansu da poprica s nekim od profesionalnih vinara, sve to, kaze Jerry, cini i nas, proizvodjace, uspjesnijima.
Kako organizacija funkcionira? Vinarije placaju clanarinu; Jerryjeva ideja je bila da ona bude ista za svaku, bez ozbira na ime ili velicinu. Mondavi, Storybook ili neka puno manja, svejedno je, clanarina je za sve ista, svaka vinarija jedan glas ima. ZAP funkcionira na vrlo demokratskim nacelima, kaze Jerry Seps. “Imamo upravni odbor, imamo predsjednika i imamo izvrsnog direktora. Potrosaci placaju nominalno, na degustacijama, trudimo se da to bude niska cijena, ali trudimo se i da ti dogadjaji sami sebe financiraju.”
Je li bilo tesko zajedno okupiti toliko pojedinaca, toliko razlicitih ljudi i proizvodjaca?
“Da i ne. Tocno je da smo svi veliki individualci, jake licnosti, jer zinfandel, buduci da nema evropskog modela koji bismo mogli slijediti, ima tendenciju da privlaci bas takve osobe, vinare koji na svoj vlastiti nacin razmisljaju. Medju nama su definitivni individualisti. Ali ZAP ide dalje od individualnog, od onoga sto bilo koji od nas moze zasebno ostvariti. Svi mi shvacamo da, ako kolektivno nastupamo, imamo puno vise nacina da privucemo paznju javnosti, puno vise mogucnosti za njeno obrazovanje i za promicanje nasih proizvoda. To sto preko ZAP-a postizemo, ne bi mogla postici niti jedna vinarija sama, ma kako velika ona bila. Svi smo veliki entuzijasti, svi smo na trzistu rivali, ali vidimo i vrijednost i prednosti zajednickog rada. Kooperativni napori, vjerujte, daju rezultata! Pod uvjetom da su ljudi spremni kao kolektiv nastupati. Ne mislim,” dodao je Jerry Seps, “da je tom kooperacijom bilo koji od nas izgubio na individualnosti i to je ono sto zadivljuje. Nitko svoj stil nije mijenjao. ZAP je za svakoga jedna vsta foruma koja im, zapravo, omogucava da i dalje nastave raditi kao uspjesni pojedinci, ali da zajednickim nastupima budu jos jaci.”
Za Jerryja Sepsa, najbolji je, najljepsi dio posla izazov koji ga svakog dana ceka, i kao vinara i kao vinogradara. Stalna kusnja vasih fizickih sposobnosti, kaze, ali s druge strane i vasih sposobnosti da se nosite s problemima, da ih rijesavate, da nalazite nacina. “Nikad se ne mozete opustiti ili spavati na lovorikama, jer vise od 250 vinarija, samo u Napi, znaci – neprestana i ostra konkurencija. U svakome je zelja da bude bolji, da napravi nesto drugacije, da se istakne iznad drugih, ta konstantna zelja veliki je izazov, ali ona stvara i jednu kreativnu atmosferu u kojoj zivite i radite, to je veliki plus. Opcenito, mislim da je konkurencija pozitivna stvar i ako radimo zajedno, ako svi radimo na tome da nesto bolje stvaramo, to privlaci i veci broj ljudi u Napu, veci broj posjetitelja vasoj vinariji, veci broj potrosaca vasem proizvodu.”
Sto se lose ili barem teze strane posla tice, Jerry kaze da nje gotovo i nema. Istina, gospodarske bi prilike opcenito mogle biti bolje, ali buducnost Zinfandela sjajno izgleda, njegova popularnost raste medju mladima, potrosacki trend, dakle, pokazuje da ce proizvodnja Zinfandela uzivati podrsku jos niz narednih godina. “Vremenske su nam prilike uvijek naklonjene, mi zapravo nemamo loseg vremena. Zadnja kisna berba bila je, srecom, jos 1989. Pola nam je grozdja jos ostalo neubrano, ali napravili smo vino koje se ljudima zaista dopalo, divan je to osjecaj kad iz fijaska uspjesno izvucete. Sve u svemu, ono dobro u ovom poslu daleko nadmasuje lose, tako da mi ni na pamet ne pada da ovo sto imam ostavim i trazim nesto trece.”
Poceci, medjutim, nisu bili laki. Novca je bilo malo, ali entuzijazma puno. Cesto smo pozeljeli, priznaje Jerry, da je moglo biti obrnuto. “Danas izgledamo jako dobro, ali nije uvijek bilo tako. Poceo sam kao farmer i jos uvijek sam farmer, i vinar sam, jos uvijek vozim svoj traktor. Cijela se obitelj u poslu angazirala, fizicki i psihicki, takodjer financijski, ulozila sve sto je imala, ali priznanja koja od drugih dolaze za nasa vina ispunjavaju velikim zadovoljstvom, vrijednija su od svega.”
Storybook Mountain Vineyards, na sjevernom kraju Nape, iznad Calistoge, vinarija je udaljena dosta od one prometne arterije Nape, njene utrte turisticke staze. Jerry Seps zeli da tako i ostane. Vino i turizam? “Na mnogo nacina,” veli Jerry, “jedno ima koristi od drugoga, ono sto je Mondavi ucinio za kalifornijsku industriju vina, za promicanje turizma u Napi, to je izvanredno, njegove su zasluge ogromne, svi mi to cijenimo, pogotovo mi manji. No, dobru je stvar tesko definirati – za neke je, ocito, marketing Napinih vina postao puno laksi, jer ako postoji podrucje svjetski poznato po vinima, onda je to dolina Napa. Poznata u cijeloj zemlji, poznata u cijelom svijetu, iako nasa proizvodnja cini otprilike samo 4% od ukupne proizvodnje vina u Sjedinjenim Drzavama. Drugim rijecima, uzivamo disproprocionalnu visoku slavu i reputaciju. S druge strane, nasa rucno radjena vina, s posebnim odlikama, na trziste su se upravo zbog toga probila i na njemu su vrlo dobro poznata i priznaju u zaslugu i podrucje i sortu. Da, jedno ima koristi od drugoga. Ali, nas je izbor bio – zivjeti od zemlje, za zemlju i na zemlji, nismo htjeli postati turisticka atrakcija, ne zelimo imati trgovinu suvenirima, obitelj smo koja je potpuno i iskljucivo vinariji posvecena.” Ali, svakog gosta Storybook Mountain Vineyards vrlo rado prima, rado mu toci svoja vina, rado mu vinograde i vinariju pokazuje, samo pred svojim vratima ne voli one autobuse.
