Nakon tragičnih događaja 11.rujna 2001.godine, na kušnji su se našli tradicionalno dobri odnosi Sjedinjenih Država i najvećeg izvoznika nafte u svijetu – Saudijske Arabije. Petnaest od devetnaest otmičara – bili su Saudijci, a Saudijac je i Osama bin Laden, čelnik terorističke mreže koja je napade izvršila.
Teroristički napadi na New York i Washington nanijeli su težak udarac američko-saudijskim odnosima koji se temelje na 60 godina obostrano korisnoj suradnji. No, nakon 2001. mnogi su počeli dovoditi u pitanje korist takve suradnje – optužujući Saudijce za poticanje i financiranje islamista koji su vrlo neprijateljski raspoloženi prema Sjedinjenim Državama.
Član američkog Vijeća za vanjsku politiku, inače bivši veleposlanik u Riyadhu – Richard Murphy – kaže da su američko-saudijske veze nastavljene i nakon 2001, ali bez velike srdačnosti.
“Američka javnost smatra da saudijske vlasti ni iz daleka ne ulažu dovoljno napora kako bi pratili kretanje financijskih transakcija između saudijskih dobrotvornih organizacija i stranaca – uključujući i terorističke organizacije. Saudijska javnost, pak, smatra da njihova vlada čini puno u suzbijanju terorizma, kao i da Amerikanci nemaju razumijevanja za njihovu zemlju, te da su neprijateljski raspoloženi prema njihovoj vjeri, islamu,” ocjenjuje Richard Murphy. Cijelom je slučaju nužno posvetiti dužnu pažnju – kaže Anthony Cordesman iz vašingtonskog Centra da strateške i međunarodne studije. Nakon nedavnog posjeta Saudijskoj Arabiji, on je rekao da zaprepašćuje razina nerazumijevanja i ljutnje prema Sjedinjenim Državama. Ta je razina gotovo ista kao i nerazumijevanje i ljutnja Amerikanaca prema Saudijcima. “Kad sam prvi put čuo za izraz ‘sukob civilizacija’ – smatrao sam ga besmislenim” – kaže Cordesman. No, sada se – kako kaže - ozbiljno pribojava da bi bin Laden zbilja mogao isprovocirati nešto poput sukoba civilizacija, računajući na naboj međusobnog nerazumijevanja i ljutnje. … Unatoč antagonizmu, američko-saudijski odnosi i dalje su strateški i vrlo značajni. U opasnost su – naime – dovedeni sigurnost i nafta. Ukoliko bi Saudijska Arabija kao zemlja s najvećim rezervama nafte u svijetu pala u ruke neprijatelja, to bi predstavljalo katastrofu – kaže veleposlanik Murphy.
“Ono što Saudijsku Arabiju čini jedinstvenom nije samo količina nafte koju proizvodi, nego to što je saudijska naftna industrija jedina u svijetu koja ima mogućnosti znatno povećati razinu proizvodnje. Oni su odlučili proizvoditi dva milijuna barela nafte dnevno više samo kako bi ublažili pritisak koji na svjetskom tržištu izaziva – recimo – nagli pad proizvodnje u Venezueli, ili Nigeriji. Tako su Saudijci nadomjestili i iračku naftu čija je proizvodnja narušena nakon rata 1991,” ističe veleposlanik Murphy.
Anthony Cordesman iz vašingtonskog Centra da strateške i međunarodne studije tvrdi da su Saudijska Arabija i Sjedinjene Države – htjele one to ili ne – tjesno povezane zbog nafte. Ono što se ne mijenja su – kako kaže – američka ovisnost o saudijskoj i zaljevskoj nafti, kao i ovisnost tih kraljevina o izvozu nafte. A slobodni protok nafte podrazumijeva i suradnju na sigurnosnim pitanjima. Američka vojna prisutnost u Saudijskoj Arabiji zaštitila je tu zemlju od opasnosti kakvu je predstavljao Irak pod Saddamom Husseinom. Saudijska vojska raspolaže s oko 5 tisuća američkih oklopnih vozila, više od 200 američkih vojnih zrakoplova, a povrh toga Saudijci su u zadnjih devet godina kupili američkog oružja u vrijednosti od 7.7 milijardi dolara. … U međuvremenu, Saudijska Arabija nastoji dokazati da je dobar partner u ratu protiv terorizma.. Nakon dva samoubilačka bombaška napadu koji su u Riyadhu usmrtili 52 osobe, Saudijci su shvatili da je islamski fundamentalizam i njima zakucao na vrata – kaže Anthony Cordesman. … A Jon Alterman, direktor srednjoistočnog programa u vašingtonskom Centru za međunarodne i strateške studije kaže da su teroristički napadi u Riyadhu potpuno promjenili uobičajeno ponašanje Saudijaca.
“Vlada je počela intenzivnije koristiti snage sigurnosti, pojačala je suradnju tih snaga i obavještajnih službi s kolegama u Sjedinjenim Državama. Pojačana je kontraobavještajna aktivnost i na domaćem planu i u suradnji s američkim i drugim stranim službama,” kaže naš sugovornik.
Uz to – nastavlja Jon Alterman – Saudijci su se odlučili upustiti u niz reformi, obrazovnih, vjerskih i političkih, zalažući se za toleranciju koja nije bila dio dosadašnje tradicije tog kraljevstva.
