Hoće li sinoćnji predsjednikov govor o stanju nacije imati posljedice i na američku politiku prema Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, na Kosovu? Navješta li on promjene u američkom angažmanu u tom dijelu svijeta? Na ova pitanja odgovaraju dva američka vanjskopolitička stručnjaka - John Lampe iz Centra Woodrow Wilson i Daniel Hamilton, predavač na Sveučilištu Johns Hopkins.
Pitanja su postavljani novinari Glasa Amerike, ali i novinari iz regije. Novinara privatne hrvatske televizijske mreže CCN, koja prenosi i programe Glasa Amerike, zanimalo je hoće li Sjedinjene Države jače poraditi na izgradnji partnerskog odnosa sa Hrvatskom, sada kada su u Srbiji parlamentarnu većinu osvojili radikali Vojislava Šešelja. John Lampe odgovorio je da “Sjedinjene Države na regiju gledaju kao cjelinu, u svjetlu nadolazećih europskih integracija, te da im je važnije da zemlje regije dobro surađuju – nego da stvaraju partnerstvo s jednom na štetu drugih.”
"Postoje razlozi za zabrinutost zbog toga što u regiji – od Srbije, pa preko Bosne, sve do Hrvatske – na vlast ponovno dolaze stranke koje su u prošlosti bile ‘stranke čvrste ruke.’ Danas su im na čelu političari koji se ističu pro-europskim stajalištima, i žele da ih se takvima prihvati. Među takvim je vladama i nova hrvatska vlada. Nadamo se da će ona povesti Hrvatsku prema članstvu u Europskoj uniji, da će Hrvatska postati regionalni čelnik u integracijama. Ali, želim naglasiti važnost dobrih odnosa sa susjednim zemljama. Jer, Hrvatska ne bi trebala računati da će joj isključivo dobri odnosi s Washingtonom otvoriti put ka Europi" - rekao je John Lampe.
Inače, predsjednik Bush u svom govoru o stanju nacije Europu - a kamoli njezin jugoistok - nije niti spomenuo. Znači li to da je Balkan zaboravljen, a da je Amerika gotovo isključivo orjentirana na Irak, Afganistan te općenito islamski svijet? – glasilo je pitanje iz jedne beogradske televizijske postaje. Daniel Hamilton kaže da je “prvi prioritet naravno Irak i globalni rat protiv terorizma, a sve ostalo je u drugom planu”:
"Oni Balkan vide kao mjesto gdje se američki angažman treba privesti kraju. Naravno, cilj je stabilizirati regiju, integrirati je u europsku maticu. Poznato je da će ove godine Europska unija od NATO-a preuzeti odgovornost za mirovnu misiju u Bosni i Hercegovini. Tako međutim neće biti na Kosovu, gdje je američka nazočnost još uvijek od ključne važnosti. Međutim, cilj američke administracije ostaje da se te misije postupno predaju Europljanima."
John Lampe upozorio je važnost postupnosti u tom procesu – kako se na Balkanu ne bi stvorile – kako je rekao – “crne rupe” u kojima će vladati kaos, kriminal i radikalni nacionalizam. U vezi špekulacija da bi Sjedinjene Države mogle uspostaviti baze u regiji, Daniel Hamilton je rekao da se neće raditi o klasičnim vojnim bazama hladnoratovskog tipa, u kojima su - s obiteljima – živjele stotine tisuća američkih vojnika i časnika. U Bugarskoj i Rumunjskoj – najvjerojatnije – bit će uspostavljene mnogo manje baze, za mobilnije marinske postrojbe koje će - najviše izvan Europe - projicirati američku vojnu moć.
