Ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je južnoafričkom piscu Johnu Maxwellu Coetzeeu, piscu koji 'na nebrojene načine portretira začuđujući angažman outsajdera' - kako ga je opisao predsjednik Nobelovog Odbora Švedske akademije.
Šezdeset-trogodišnji Južnoafrikanac, - inače bijelac, kojemu je prvi jezik engleski, unatoč bursko-afrikanskog podrijetla -, nije iznenađujući izbor osamnaestoro doživotnih članova Nobelovog odbora. O Johnu Coetzeeu već se govori nekoliko godina, sve otkako je postao prvi pisac koji je dva puta nagrađen uglednom književnom nagradom Booker - 1983. za roman "Život i vremena Michaela K.", te 1999. za roman "Sramota".
Rođen je 1940. godine, u Cape Townu, u obitelji njemačkog i engleskog podrijetla. Početkom šezdesetih, preselio se iz tadašnje Južnoafričke Republike u Englesku, potaknut pucnjavom policije na prosvjednike u Sharpevilleu, gdje je bilo ubijeno 70 osoba. U Engleskoj je radio kao kompjutorski programer za IBM, te je 1969. godine obranio doktorat na temu umjetnog jezika, stvorenog kompjuterom, na Sveučilištu Texas. Potom je u Americi studirao književnost, te do 1983. i predavao književnost i engleski jezik na Državnom sveučilištu New York, u Buffalu. Slijedeće je godine postao profesor engleskog na sveučilištu u Cape Townu, a 2002. godine preselio se u Australiju, gdje predaje na sveučilištu u Adelaidi.
Prvo je beletrističko djelo objavio 1974. godine, a u svijetu se pročuo romanom "U očekivanju barbara", objavljenom 1980. godine. Njegov se stil često uspoređuje s onima Franza Kafke i Samuela Becketa, posebice po preispitivanju sposobnosti lijepe književnosti da utječe na politička zbivanja. Temeljni motiv Coetzeeovih romana uključuje vrijednosti i ponašanje koji proizlaze iz sustava apartheida tadašnje Južnoafričke Republike, za koji je on smatrao da može izbiti bilo gdje. Kako u obrazloženju nagrade piše Nobelov odbor, 'njegova djela nemilosrdno kritiziraju okrutni racionalizam i kozmetičku moralnost zapadne civilizacije … istodobno, on posjeduje intelektualno poštenje i uspijeva uhvatiti ljudske božanske iskre u trenucima slabosti i poraza.'
Osim beletristike, John Coetzee je objavio i niz prijevoda, te književnih kritika za ugledne časopise "New York Review of Books" i "London Review of Books". Njegovi su književni ogledi objavljeni u nizu vodećih stručnih časopisa, a i zasebno, u četiri zbirke eseja. Poznat po izbjegavanju publiciteta, John Coetzee neće osobno preuzeti Nobelovu nagradu, kao što nije niti dvije nagrade Booker.