Nova knjiga sa zbirkom od oko 1000 pisama bivšeg američkog predsjednika Reagana pojavila se ovaj tjedan u knjižarama diljem Sjedinjenih Država. Oni koji su je pročitali kažu kako ona jasno ukazuje da je Ronald Reagan puno više sudjelovao u svakodnevnim poslovima upravljanja zemljom negoli su to uporno negirali njegovi kritičari, pa i neki od njegovih pomoćnika. Knjiga je objavljena pod naslovom Reagan: Jedan život u pismima (Reagan: A Life in Letters).
Devedest-dvogodišnji bivši predsjednik koji boluje od Alzheimerove bolesti i ne pojavljuje se u javnosti još od 1994. godine, napisao je preko pet tisuća pisama o širokom spektru tema – od ljubavi prema popularnom psiću iz crtića Snoopyju, pa preko osjećaju krivice koji je imao zbog seksa, pa do toga da je mrzio ogovaranja. Pisma je otkrila Kirin Skinner dok je radila na istraživanju razdoblja hladnog rata. Pisma su sređena i prikupljena u knjigu uz odobrenje supruge bivšeg predsjednika Nancy Reagan.
Prikupljena pisma adresirana su na mnoge svjetske državnike, članove obitelji bivšeg predsjednika, obične američke građane, ali i osobe iz drugih segmenata javnog života. U knjizi naći ćemo pismo bivšem sovjetskom čelniku Leonidu Brežnjevu, dopisivanje s drugim bivšim predsjednikom Richardom Nixonom, ali i korespondenciju s vlasnikom i izdavačem magazina Playboy, Hughom Hefnerom početkom šezdesetih. Medijska pozornost kojom je popraćeno izdavanje ove knjige upućuje na to da iako je Ronald Reagan kao osoba praktički nestao iz javnog života, Ronald Reagan kao svojevrsni politički simbol i dalje je nazočan, i to – kako primjećuje novinar Christian Science Monitora –sada možda više negoli ikad otkako je napustio Bijelu kuću.
Časopis Time piše da je Ronald Reagan ostao neriješena tajna američke politike, osoba koja je kršila pravila, i često išla mimo zdravog razuma, koja je zbunjivala i one koji su ga dobro poznavali. Jedan od njegovih biografa Edmund Morris piše da je Reagan bio "očiti praznoglavac" koji bi spavao tijekom sastanaka, koji bi se u raspravama koristio ranije pripremljenim tekstom, koji bi pobrkao šale i anegdote s političkim analizama, a za državnički summit pripremao bi se tako da večer uoči njega gleda film Moje pjesme, moji snovi.
Politički nasljednici predsjednika Reagana i njegovi saveznici pak tvrde da je on bio spasilački vizionar s kraja dvadesetog stoljeća koji je namjerno dopustio da ljudi potcjenjuju njegove sposobnosti jer mu je to koristilo. Ronald Reagan kao privatna osoba bio je predan kršćanstvu i ponekad zbog toga optuživan za licemjerje, jer se – kako smatraju njegovi kritičari – zalagao za kršćanske vrijednosti, iako je bio rastavljen i nije baš redovito išao u crkvu.
Godine 1981. tek šest tjedana nakon što je preuzeo predsjedničku dužnost, Ronald Reagan dobiva pismo ruskog čelnika Leonida Brežnjeva u kojem šef Sovjetskog Saveza ugrubo ponavlja i potvrđuje opredjeljenja svoje komunističke države. U travnju iste godine, dok se još oporavljao od rana zadobivenih u atentatu, Ronald Reagan je počeo u solariju Bijele kuće zapisivati odgovor Brežnjevu u jedan žuti notes. Ovdje donosimo početak tog pisma.
Dragi gospodine predsjedniče, Žao mi je ali ipak mogu razumjeti ponešto neumjereni ton pisma koje ste mi nedavno uputili. Naposljetku mi pristupamo problemima s kojima smo sučeljeni sa suprotstavljenih filozofskih stajališta. Je li moguće da smo dopustili da nas ideologija, politička i gospodarska filozofija sprečavaju da razmatramo vrlo stvarne svakodnevne probleme naroda koje predstavljamo? Hoće li prosječnoj ruskoj obitelji biti bolje i hoće li uopće biti svjesna toga da je njihova vlada nametnula vladu po svojoj volji Afganistanu? U vašem pismo navodite kako je to bilo nužno zbog teritorijalnih ambicija Sjedinjenih Država; da smo mi imperijalisti u svom temelju i da kao takvi predstavljamo prijetnju vašoj sigurnosti kao i sigurnosti novih zemljama u nastajanju. Ne da samo nema dokaza za takve optužbe, već postoje i prilično čvrsti dokazi da Sjedinjene Države kad su mogle dominirati svijetom bez ikakve opasnosti po sebe, nisu učinile ništa kako bi to postigle.
Supruga predsjednika Reagana Nancy izjavila je povodom izlaženja knjige za televizijsku mrežu ABC da "Ronalda Reagana dugo vremena ljudi nisu odveć ozbiljno shvaćali. Nisu znali što on uopće radi. Tvrdili su, primjerice kako uopće ne čita. A istina je da nigdje nije išao bez knjige". Po riječima bivše prve dame, četrdeseti američki predsjednik nigdje također nije išao bez olovke i papira, jer je volio pisati i to je uvijek činio.
Dio te aktivnosti prikupljen je u upravo objavljenoj knjizi Reagan: Jedan život u pismima, kojoj je predgovor napisao bivši državni tajnik u Reaganovoj administraciji George Schultz, a objavila ju izdavačka kuća Free Press.