Državno tajništvo jučer je ponovno upozorilo na povećanu mogućnost terorističkih napada na američke ciljeve u inozemstvu. Ovo je upozorenje objavljeno točno na drugu godišnjicu terorističkih napada na Svjetski trgovinski centar i Pentagon, koje su izveli pripadnici al-Qaide.
Nije li Amerika na rubu nekog novog hladnog rata – upitali smo povjesničara Alana Lichtmana, koji predaje na Sveučilištu American, ovdje u Washingtonu.
Alan Lichtman: U ovom trenutku, naglasak je na našoj ranjivosti. Japanski napad na Pearl Harbor, prije više od šezdeset godina, uništio je mit o američkoj izolaciji od svjetskih problema. Nakon toga, Amerika se morala početi baviti globalnom problematikom. 11. rujan bio je konačni, vrlo tragični rezultat te činjenice. Njime je okončan mit o neranjivosti naše zemlje, uništeno je uvjerenje da smo mi sigurni, bez obzira na činjenicu da je vanjski svijet vrlo opasno mjesto.
Alan Lichtman uspoređuje rat protiv terorizma s ratom protiv svjetskog komunizma. Teroristi nisu ograničeni na jednu zemlju, baš kao niti komunistički režimi iz druge polovice prošlog stoljeća. Oba naprijatelja imaju militantnu ideologiju, koja je atraktivna siromašnim masama u Trećem svijetu. “U svakom slučaju” – kaže Alan Lichtman – “rat protiv terorizma, baš kao i rat protiv komunizma, bit će dugotrajna bitka, koja traži ogromna sredstva i žrtve.”
A što ako, u jednom trenutku, osobe poput bin Ladena ili Saddama Husseina budu uhvaćene - hoće li takav globalni sukob onda biti obustavljen, ili će njih zamijeniti netko drugi?
Alan Lichtman: U svom posljednjem govoru, predsjednik Bush nije spomenuo niti Osamu bin Ladena, a niti Saddama Husseina. Njih dvojica kao da su nestali iz govora naših političara. Ovaj, ‘novi’ hladni rat, neće završiti zarobljavanjem ili uklanjanjem pojedinih osoba. Baš kao i kad je umro Staljin – njegova smrt nije označila kraj komunizma, a niti hladnog rata. Naime, u pozadini sukoba nalazi se vrlo moćna ideologija koja ne ovisi o konkretnim pojedincima. Danas to je ekstremni islam.Alan Lichtman podsjeća da je popularnost predsjednika Georgea Busha po prvi put u posljednje dvije godine zabilježila izvjestan pad. U rujnu 2001. predsjednik je bio vrlo odlučan, nakon toga je efikasno vodio akcije u Afganistanu i Iraku, vlada je poduzela oštre mjere sigurnosti na domaćem tlu, tako da u posljednje dvije godine nije bilo terorističkih napada. No poslijeratna situacija u Iraku, krah mirovne inicijative na Srednjem istoku – sve to predsjednika stavlja u prilično ranjivu poziciju, neposredno pred izbore u studenom sljedeće godine.
Alan Lichtman: George Bush je politički ranjiv. Amerikanci su vrlo pragmatični ljudi. Oni uvijek političara pitaju – što ste učinili za mene? Kada je javnost smatrala da predsjednik efikasno vodi rat protiv terorizma, da je spiječio nove napade – onda je njegova popularnost rasla. U ovom se trenutku čini da smo zaglibili u Iraku, da smo i dalje vrlo ranjivi kada je u pitanju međunarodni terorizam, a tu je i ogromni proračunski manjak, koji slabi ekonomiju. I sada odjednom, čini se da i demokrati imaju šansu da osvoje Bijelu kuću, iako je njihova ambicija sve donedavno bila gotovo beznadna.