Linkovi

Sto godina westerna, Četvrti dio


“Rodjen” 1903. godine, onim filmom Edwina Portera, western je vec za prvih, razvojnih godina filmske industrije, desetih i 20-ih godina proslog stoljeca, postao njen glavni proizvod, genericka roba. “Horse operas,” kako su ih zvali tada, westerni su vec, u tom razdoblju, cinili gotovo trecinu svih igranih filmova.

Za “Broncho Billy” Andersonom, zvijezdom Porterovog filma, i jednom od prvih zvijezda Hollywooda, slijedit ce mnogi drugi koji ce svoje karijere na westernu graditi i uspjehom filmova o kaubojima, Indijancima i Divljem Zapadu pomoci u razvoju Hollywooda i njegovog sistema zvijezda. U razdoblju od 30-ih do sredine 60-ih godina, western je i bio filmski zanr koji je Hollywoodom dominirao.

Na studijskoj strani, njemacki imigrant Carl Laemmle odigrat ce kljucnu ulogu u razvoju westerna. Njegova kompanija – Universal Studios – dat ce mnoge westerne, jer njegova filozofija je i bila “daj ljudima ono sto zele.” Universal Studio razvit ce i neke, za taj zanr, najvece i najvaznije talente. Ukljucujuci majstora westerna - Johna Forda, redatelja western-klasika Postanske kocije, kojim je,1939, i pocela NOVA era westerna, kao i karijera njegovog istinskog junaka – Johna Waynea; te, po misljenju mnogih, najboljeg westerna svih vremena - Tragaca, 1956. Wayne je i u njemu igrao.

Ali nezaboravnu ulogu Wayne je vec bio dao i u filmu Red River, onog drugog slavnog western-redatelja, Howarda Hawksa, Fordovog prijateljskog rivala koji je, u jednom razgovoru s Bogdanovichem, priznao: “Tesko je western raditi, a pri tome na Forda ne misliti.” Jos od pojave zvucnog filma, potkraj 20-ih godina, filmovi poput Flemingovog “Covjeka iz Virginije,” 1929, zatim Fordove “Postanske kocije,” deset godina kasnije, te “Red River,” Howarda Hawksa, 1948, tipizirat ce jednostavne, gotovo slucajne, uzgredne price koje ce zanrom vladati do 60-ih godina. Kad je Howard Hawks, 1966. godine nazvao Roberta Mitchuma, da ga pita bi li igrao u njegovom filmu “El Dorado,” razgovor je, kazu, ovako tekao:“Bob, jesi slobodan?” “Naravno, Howard, jesam. Nego, kakva je prica?” “Ah, znas i sam, Bob. Kao i uvijek, price nema.”

Prica je uvijek bila herojska, o nekom usamljenom revolverasu ili nekolicini njih koji, stjecajem okolnosti, a zahvaljujuci svojoj “struci,” zajednicu brane na rubu divlje i isturene americke granice. Brane je od barbarskih Indijanaca ili bandi nasilnih bijelaca. Bilo je na temu i nekoliko varijacija, poput one Montgomery Clifta, u Hawksovom filmu - “Red River.” S prstom koji je bio sporiji na obaracu, njeznijim licem i vecom spremnoscu da prasta, Clift je postao nesto poput anti-junaka Johna Waynea.

U razdoblju izmedju 1945. i 1960. godine, western je dozivio mnoge promjene. Kako je jedan kriticar rekao, dotada zapostavljene teme – “seks, neuroze i rasa” pocele su se uvlaciti kroz pukotine westerna. Uz puno vike i kontroverze, filmovi “Odmetnik,” Howarda Hawksa, i “Dvoboj na suncu,” Kinga Vidora, uveli su temu seksa. “Johnny Guitar,” iz 1954, definitivno se, kazu, kvalificirao za neuroze. A sto se tice one trece teme – cak je i John Ford, koji je u “Postanskoj kociji” Indijance koristio samo kao statiste i samo u prilog tvrdnji da su bijelci nadmocni, poceo je Indijance prikazivati ozbiljnije, s vise osjecaja i razumijevanja.

Takodjer, u poslijeratnim godinama, nakon poplave B-westerna, niskobudzetnih filmova popularnih kod mladjih gledatelja, pojavili su se, s naglaskom vise na psihologiji nego na akciji, takozvani “adult westerns,” za odraslu, zreliju publiku, filmske price sa slozenijim likovima koji su svoje Frojdovske pobude isticali s jednakim ponosom kao i svoje desetgalonske sesire. Najpoznatiji medju njima – Gunfighter, Henryja Kinga, Shane, Georgea Stevensa – po misljenju mnogih, jedan od najboljih celuloidnih portreta western-junaka, te High Noon, Freda Zinnemanna, iz 1952, kad je western bio na vrhuncu slave. Za ovaj zadnji – Tocno u podne, s Garyjem Cooperom, kritika je, istina, bila podijeljena - ili ga je obozavala ili prezirala.

U tom razdoblju, koje je unijelo promjene u svaki aspekt zanra, uz Forda i Hawksa, i mnoga druga, manja redateljska imena ostavila su traga. Primjerice, Anthony Mann, s filmom Winchester 73, ili Delmer Daves sa svojim U 3:10 za Yumu....Sezdesetih i 70-ih godina, Hollywood je dao i nekoliko prica o bijelcima koji zive i simpatiziraju s Indijancima, mogli bismo ih nazvati pretece Plesu s vukovima. Iako su i ti filmovi bili puni anakronizama i holivudizama, bili su povijesnoj stvarnosti ipak nesto blizi od onih starih filmova. I politicki korektniji, pod utjecajem revizionista.

Ali unatoc nekim radikalnim zahvatima tih godina, moralni i geografski krajolik westerna vec je i sam postajao nesto poput anakronizma. Tehnologija je drasticno mijenjala prirodu filmske industrije, zanr westerna bio je pogodjen najvise. Uspjesna serija spaghetti-westerna, Sergia Leonea, pomogla je karijeri Clinta Eastwooda, postavila scenu za vrhunac, ali i za kraj, zanra.

Mnogi tvrde da je rekvijem westernu vec bio film Wild Bunch, Divlja horda, Sama Peckinpaha, 1969. godine. Rekvijem gunslingeru svakako je bio Eastwoodov Unforgiven, 1992. Ali jos pocetkom 70-ih, western je poceo sebe parodirati. Nakon filma Sama Peckinpaha i onog Roberta Altmana – McCabe and Mrs. Miller, kojima je western napravio puni krug, dosao je Cat Ballou, Silversteina, onaj Mela Brooksa – Blazing Saddles i jos onaj Alexa Coxa – Straight to Hell.....i zamro je zanr koji je desetljecima Hollywoodom dominirao.

No, fundamentalno se vec bio promijenio i nacin americkog zivota. Granica je, sa zapadnih prostranstava, vec bila pomaknuta na ona svemirska. Mitovi i karakteristike zanra migrirali su u svijet science-fictiona. Western je mrtav, zivio western! Novi je, kazu, vrlo fleksibilan i dinamican zanr; pomak ka novim mitovima odrazava karakteristiku westerna – da se, zajedno s americkim drustvom, mijenja. U engleskom jeziku, ostalo je obilje westernizama.

Dodge City, reci ce policija za gradske cetvrti pune nasilja iako je vjerojatnije da cete u njima, danas, poginuti puno prije nego, prije jednog stoljeca, na ulicama Dodge Cityja ili Tombstonea. A kad oni koji americku vanjsku politiku kreiraju, neku krizu sami rijesavaju, na nacin zvan “go-it-alone,” onda ih kritiziraju da se kao kauboji ponasaju.

No, ne treba zaboraviti ono najvaznije – za svojih prvih 6 desetljeca, western kao zanr dao je i neka od najboljih filmskih ostvarenja!

XS
SM
MD
LG