Sjedinjene su Države s 35 zemalja svijeta potpisale bilateralni sporazum koji se odnosi na članak 98. Rimskog statuta, kojim se osniva Međunarodni kazneni sud. Članak 98. predviđa mogućnost izuzeća građana države potpisnice od nadležnosti tog suda.
Hrvatska vlada još nije donijela odluku o tome hoće li potpisati bilateralni sporazum, nadajući se da će to uspjeti izbjeći dobivanjem izuzeća od strane američkog predsjednika.
Koliki su izgledi da do toga dođe i zašto Sjedinjene Države žele izuzeti svoje građane, prvenstveno vojnike, od nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda? Na ovo pitanje za Glas Amerike odogovara Ruth Wedgewood, profesorica međunarodnog prava na Sveučilištu Johns Hopkins i članica utjecajnog Vijeća za međunarodne odnose.
"Izuzeće - samo za 'saveznike od ključne važnosti'"
Ruth Wedgewood smatra da predsjedničko izuzeće Hrvatske od potpisivanja bilateralnog sporazuma nije izgledno - izuzeće se predviđa samo za 'saveznike od ključne važnosti'. Izuzeće nije izgledno prije svega zbog raspoloženja na Capitol Hillu, u Kongresu Sjedinjenih Država.
Ruth Wedgewood: "U američkom Kongresu ovo pitanje smatraju vrlo važnim, i to u obje stranke. Pogotovo zbog narušenih odnosa s Europom. Na Capitol Hillu se smatra da će Međunarodni kazneni sud biti uglavnom sastavljen od Europljana, ili će pak njime dominirati ideje iz tog dijela svijeta. Na njemu će biti utjecajni stručnjaci iz zemalja koje su u svijetu preuzele svojevrsnu pacifističku ulogu, što se moglo vidjeti u iračkoj krizi."
Ruth Wedgewood navodi i konkretan primjer - suci Međunarodnog kaznenog suda biraju se u pravilu među profesorima pravnih fakulteta i ti ljudi često nemaju vojno iskustvo, koje bi osiguravalo realističan pristup u prosuđivanju ratnih operacija.
"I Ujedinjeni narodi djeluju prema odredbama poput članka 98."
Inače, u vezi sadržaja samog članka 98., Ruth Wedgewood kaže da on ne bi trebao biti toliko kontroverzan jer se slična odredba primjenjuje već desetljećima, kada su u pitanju mirovne misije Ujedinjenih Naroda. "Kao odvjetnica vodila sam parnice protiv Ujedinjenih naroda, kad su pripadnici mirovnih snaga počinili kaznena djela, ili pak prekršili vojnu disciplinu. Odgovor Ujedinjenih naroda uvijek je bio – 'ova kaznena djela kažnjava zemlje koja je poslala dotične vojnike u mirovnu misiju'".
Ruth Wedgewood objašnjava da i prema odredbama NATO saveza, koje su na snazi već 50 godina, vojnici NATO saveza odgovaraju pred lokalnim sudovima samo za kaznena djela počinjena izvan službene dužnosti, recimo za pljačku ili slično. Ako je kazneno djelo počinjeno tijekom vršenja službene dužnosti, sudi im se u njihovoj domovini. "Prema tome, članak 98. predviđa isto ono što predviđaju i drugi slični propisi, koji se odnose i na NATO i na Ujedinjene narode" - tvrdi naša sugovornica.
"Amerika ne postupa dvolično"
U Hrvatskoj se, međutim, često čuje tvrdnja da je Amerika dvolična kada traži izuzeće, jer ona već godinama inzistira na izručenju Hrvata haaškom tribunalu za ratne zločine. Upitali smo Ruth Wedgewood je li Amerika zaista dvolična kada traži pravni imunitet za vlastite građane?
"Po mom mišljenju, to nije dvoličan zahtjev. Razlika između haaškog Tribunala za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog kaznenog suda je u tome što je haaški sud osnovalo Vijeće sigurnosti, u skladu sa svojim mandatom, dok je Međunarodni kazneni sud zamišljen kao tijelo kojem države dragovoljno pristupaju. Sjedinjene su Države odlučile ne pristupiti toj organizaciji" - objašnjava gospođa Wedgewood.
Različita tumačenja odredbi međunarodnog ratnog prava
A zbog čega Amerika nije pristupila Međunarodnom kaznenom sudu? U američkim se medijima najčešće navodi da je to zbog straha da američki vojnici – koji se nalaze u brojnim misijama širom svijeta – ne budu žrtve politički motiviranih sudskih progona. Ruth Wedgewood međutim pojašanjava – kako kaže – “bit problema.”
"Ne mislim da se radi o strahu od kažnjavanju iz nekih niskih, dnevno-političkih pobuda. Radi se o stvarnim, materijalno-pravnim pitanjima, gdje postoje znatne razlike. Kada je u pitanju međunarodno ratno pravo svi se slažu da se recimo ne smije silovati, mučiti ratne zarobljenike, ili ih tjerati da čiste minska polja. Međutim, kada se pokrenu pitanja vezana uz samo vođenje ratnih operacija, tu često postoje znatne razlike. To smo vidjeli na Kosovu. Recimo, što znači termin ‘proporcionalna uporaba vojne sile’? Što ako recimo neki budući Saddam Hussein odluči koristiti civile kao živi štit? Ili ako sakrije topove u dvorištu vrtića? Kako protivnik treba u tom slučaju postupiti? Vojnici i civili – pogotovo pravni stručnjaci i nevladine organizacije – o ovim pitanjima ponekad imaju vrlo različito mišljenje.
Ruth Wedgewood je upozorila i haaški Tribunal za bivšu Jugoslaviju da u vezi ovih pitanja ponekad upotrebljava preusko, ograničavajuće tumačenje pojma uporaba vojne sile - na štetu vojnika. “Haaški bi Tribunal trebao primjenjivati tradicionalno ratno pravo, a ne pokušavati stvarati nove međunarodnopravne norme” - kaže ova američka pravnica. Što se tiče Međunarodnog kaznenog suda, ona je uvjerena da će i Hrvatska – s postupnim preuzimanjem uloge u međunarodnim mirovnim misijama diljem svijeta – shvatiti zbog čega je američko stajalište opravdano i razumljivo. “Ono je opravdano i razumljivo” – kaže ova ugledna pravnica – “i s američke točke gledišta, ali i iz globalne sigurnosne perspektive.”