“Istočna i Središnja Europa između Pariza i Washingtona” – naslov je predavanja koje je jučer održano u Centru Woodrow Wilson, ovdje u Washingtonu. O ovoj je aktualnoj temi govorio je Vladimir Tismaneanu, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Maryland.
Iračka je kriza bivšim komunističkim zemljama nametnula izbor između podrške Americi ili podrške Francuskoj, koja se – uz nešto tišu Rusiju i Njemačku - istakla kao najglasniji protivnik obaranja režima Saddama Husseina. Vlade država Istočne i Središnje Europe mahom su podržale Ameriku. Zbog čega su to učinile, zbog čega su okrenule leđa takozvanoj “staroj Europi”?
Vladimir Tismaneanu tvrdi da su to učinile na temelju zaključaka iz vlastite povijesti - one dalje, ali i one nedavne. "To su zemlje koje se nalaze između Rusije i Njemačke. Tamo se ljudi još uvijek vrlo dobro sjećaju nacističko-sovjetskog pakta iz 1939. - koji je izbrisao Poljsku -, kao i minhenskog sporazuma iz 1938. – kada je nestala Čehoslovačka. Kada se ta iskustva prenesu na iračku krizu, da li vi zaista očekujete da će Poljska podržati opciju uz koju su stale Njemačka i Rusija? I da će biti na strani Saddama Husseina, dugogodišnjeg sovjetskog klijenta? Naravno da će Poljaci, Česi i Rumunji podržati Ameriku. Nešto noviji primjer za to je dvolična, ali i impotentna igra Zapadne Europe na Balkanu, gdje se dogodio genocid, gotovo pod nosom Francuske. Zločini su prestali tek kada se angažirala Amerika. Prirodno je da se pouke iz bivše Jugoslavije vrlo dobro pamte u njezinom susjedstvu."
Opstanak vezan uz NATO, business uz EU
Članstvo u NATO savezu, odnosno savezništvo s Amerikom, za države Središnje i Istočne Europe je zbog toga “egzistencijalno pitanje”. Članstvo u Europskoj uniji shvaća se kao važna, ali ipak samo poslovna veza – tvrdi Vladimir Tismaneanu. On napominje da se u Istočnoj Europi - i među bivšim disidentima, ali i među bivšim komunistima koji su se vratili na vlast - "zapadni Europljani još uvijek vrlo često percepiraju kao izuzetno cinični i dvolični političari."
Također, tu je i Rusija. “Možda netko misli da Rusija više nije opasna. No, ako pratite što se događa u Rusiji, znate da je to još uvijek vrlo trusno područje, i da je budućnost tamo vrlo neizvjesna. Susjedi Rusije to vrlo dobro shvaćaju, i zato im je važan partnerski odnos s Amerikom” – rekao je Vladimir Tismaneanu.
"Zapadna Europa ide putem Grčke"
Vladimir Tismaneanu nije u svom izlaganju ulazio u bit problema koji danas dijele Europu od Amerike, kao što je uloga međunarodnih organizacija, kontrola naoružanja ili pitanje Međunarodnog kaznenog suda. U svom polemičkom izlaganju, on je izjavio da je “snažan pro-američki osjećaj u zemljama poput Poljske, Češke ili tri baltičke države u izravnoj suprotnosti sve jačem anti-amerikanizmu u Zapadnoj Europi.” “Političke elite Zapadne Europe, u svojoj antipatiji prema Americi, sve više nalikuju Grčkoj - jedinoj zapadnoj zemlji u kojoj je Amerika do sada bila istinski omrznuta” – tvrdi profesor Tismaneanu.
On upozorava da se ne radi o protivljenju isključivo politici aktualne američke administracije: "Ja novi europski anti-amerikanizam ne povezujem s ovom, Bushevom administracijom, s republikancima i vojnim intervencionizmom. Ova vrst anti-amerikanizma ima korjene u sedamdesetima, za vrijeme predsjednikovanja Jimmyja Cartera, kada se Europa protivila pojačanom američkom angažmanu u zaštiti ljudskih prava u komunističkom zemljama. Mnogi su danas to zaboravili, ali Zapadnu Europu nije mnogo brinulo što se događa u sovjetskom bloku. Europljane, koje je štitila američka vojska, nisu mnogo smetala masovna kršenja ljudskih prava na Istoku. Prava građana, pa čak niti cijelih naroda Istočne i Središnje Europe, Europa nikad nije smatrala osobito važnim pitanjem."
Vladimir Tismaneanu navodi i primjere. Zapadnonjemački socijaldemokrati gotovo da su se stidjeli poljske "Solidarnosti", jer je kvarila njihove dobre odnose s komunističkim blokom. Charles de Gaulle je nakon sovjetske invazije Čehoslovačke rekao da se radi o “svađi u obitelji”. Zapadna Europa je šutke gledala kada je još uvijek komunistička jugoslavenska vojska razarala Vukovar i Sarajevo.
Bez obzira na snažnu simpatiju prema Americi, kaže Vladimir Tismaneanu i u središnjoj Europi ima anti-amerikanizma. “Ima ga i na ljevici i na desnici. Protiv Amerike su obično oni koji su protiv liberalizma, protiv jednakosti nacionalnih manjina, protiv tržišne ekonomije. Protiv Amerike su svi oni koji se pribojavaju novoga – i katolički tradicionalisti, ali i tvrdokorni, nereformirani komunisti, te nacionalistički romantici” – izjavio je u Centru Woodrow Wilson Vladimir Tismaneanu.
