U Sjedinjenim Državama se vodi žestoka rasprava o tome koliko glavni izvršni direktori korporacija trebaju biti plaćeni za svoj posao. To je u američkom businessu položaj s kojeg osoba rukovodi svakodnevnim operacijama kompanije. Mnogi smatraju da je reforma plaća nužna, ako se želi vodeće poslovne ljude učiniti odgovornijim dioničarima, odnosno, stvarnim vlasnicima kompanija. Sada i sam američki Kongres pokušava utvrditi je li došlo vrijeme za poduzimanje akcije i kakva bi ona trebala biti.
Senator John McCain iz Arizone je izjavio kako je pohlepa korporacija razljutila mnoge Amerikance. Pred jednim senatskim odborom o plaćama glavnih direktora korporacija on je rekao da je to postalo jedno od ključnih pitanja kojima je javnost zabrinuta. Gospodin McCain je izjavio da su tijekom protekle tri godine stotine kompanija bankrotirale, oko tri milijuna Amerikanaca je izgubilo posao, a dioničari su izgubili sedam bilijuna dolara u vrijednosti svojih dionica. "Unatoč ovih turobnih ekonomskih statistika, prosječne plaće glavnih izvršnih direktora korporacija i dalje su se povećavale i vidjeli smo mnogo primjera da su vodećim rukovodiocima davani pozamašni financijski paketi. Izgleda kao da postoji diskrepancija između plaća izvršnih direktora i rezultata koje oni postižu".
Na saslušanje pred spomenutim odborom, gospodin McCain je pozvao mnoge stručnjake od kojih su se mnogi složili da bi trebalo doći do reforme financijskih kompenzacija za direktore.
Damon Silvers iz Federacije američkih radničkih sindikata kaže da su direktorske plaće tijekom šezdesetih godina bile usporedive s plaćama direktora u drugim industrijaliziranim zemljama, ali da su nakon toga otišle nebu pod oblake. "Danas su plaće glavnih direktora preko petsto puta veće od onoga što zaradi prosječan zaposlenik, a prosječne direktorske plaće i dalje rastu, iako po svakom kriteriju poslovanje korporacija ne doživljava uspjeh".
Međutim, odvjetnik James Bachelder, koji je zastupao nekoliko direktora i rukovodioca korporacija, smatra da su direktorske plaće prošle godine zapravo pale. Napominje da su se plaće i bonusi povećali za samo dva posto tijekom posljednjih pedeset godina, ako se prilagode inflaciji. On smatra da su visoke plaće za rukovodioce nužnost jer ekonomija sa slobodnim tržištem nalaže da kompanije obilno plate poslovne čelnike. "Ako pitate većinu direktora, reći će vam da će najvažniji čimbenik tijekom sljedećih godina za uspjeh neke kompanije biti upravo njen glavni izvršni direktor. To je razlog zašto oni imaju toliki utjecaj na svoje financijske beneficije".
Izuzevši gospodina Bacheldera, ostali su se izlagatelji složili oko toga da su direktorske plaće izmakle svakoj kontroli. A kao svježi primjer za to spominju prošlomjesečni debakl avio prijevoznika American Airlines koji je, iako u financijskim teškoćama, isplatio velike iznose svom glavnom direktoru. Sindikati u ovom prijevozniku pristali su na ustupke i potom otkrili da su direktoru i drugim visoki rukovodiocima kompanije zajamčene mirovine i bonusi čak i u slučaju bankrota. Nakon toga je glavni izvršni direktor Don Carty podnio ostavku. Senator McCain ne vjeruje da su članovi američkog Kongresa u ovom trenutku spremni donijeti zakon o reformama direktorskih plaća, međutim, nedavno saslušanje u Senatu ukazalo je na potrebu da dioničari budu više angažirani pri donošenju odluka o plaćama glavnih izvršnih direktora, kao i potrebu da se iznosi tih plaća javno obznane.
