Čak i prije početka rata u Iraku, predsjednik Bush je naglašavao da to neće biti rat između kršćanstva i islama. Vjerski čelnici u Sjedinjenim Državama kažu da, bez obzira na predsjednikovo poimanje ovog sukoba, situacija na Srednjem istoku utječe na odnose vjerskih zajednica u Americi. Neki čak vjeruju da su ti odnosi već došli na kritičnu točku.
Sjedinjene su Države vjerski najraznovrsnija zemlja na svijetu. Do točnih podataka teško je doći, jer američki Ured za statistiku ne traži od građana da na popisu stanovništva odgovore na pitanja o svojem vjerskom opredijeljenju. No, prema istraživanju provedenom prije dvije godine, gotovo 25 posto svih odraslih stanovnika Sjedinjenih Država ne identificiraju se kao kršćani. Židovi i muslimani su najveće nekršćanske vjerske skupine.
Promjene nakon 11. rujna 2001.
To znači da na dijalog među vjerama u Sjedinjenim Državama znaju utjecati događaji poput terorističkih napada na New York i Washington, kao i često nasilnih sukoba na Srednjem istoku. Scott Alexander, profesor islama pri Katoličkoj teološkoj uniji u Chicagu i stručnjak za kršćansko-muslimanske odnose, kaže da je prije napada od 11. rujna bilo učinjeno mnogo toga na poboljšanju tih odnosa, no da se otada situacija znatno promijenila. "Tamo gdje su, prije napada od 11. rujna i prije rata u Iraku, ranije postojali dobri vjerski odnosi, danas su ti odnosi još bolji. No, tamo gdje su prevladavali sumnja i nepovjerenje, situacija se pogoršala."
Prema nekim stručnjacima, problem leži u činjenici da su odnosi između muslimana i kršćana i prije napada na New York i Washington bili obilježeni neznanjem, sumnjama i predrasudama. Scott Alexander ističe da je za to dijelom kriva muslimanska zajednica. Muslimani su relativno nedavno počeli doseljavati u Ameriku. Kao i mnogi drugi useljenici prije njih, muslimanski useljenici uglavnom se drže zajedno i ne miješaju se s drugima.
Strah od dijaloga među fundamentalističkim kršćanima
Međutim, baptistički svećenik Welton Gaddy, koji vodi washingtonsku Međuvjersku udrugu kaže da su mnoge džamije nakon napada na New York i Washington shvatile da moraju svoja vrata otvoriti i ostatku Amerike. "Nakon toga je uslijedila žestoka negativna reakcija u nekim vjerskim zajednicama, pogotovo među evangeličkim, fundamentalističkim kršćanima, koji su počeli strahovati da bi identificiranje i dijalog s pripadnicima drugih vjera moglo biti shvaćeno kao prihvaćanje njihovih vjerskih uvjerenja."
Naš sugovornik ističe primjer luteranskog pastora Davida Benkea, kojega je njegova crkva suspendirala zato jer je sudjelovao u jednoj međuvjerskoj molitvi. Prema riječima Weltona Gaddya, odnosi među američkim vjerskim zajednicama stigli su na kriznu točku, te da je dijalog među njima pun nepovjerenja i nerazumijevanja.
Aktualni događaji znaju poprimiti proročanske razmjere
S druge strane, Richard Land iz Odbora južnjačkih baptističkih crkava za etiku i vjersku slobodu ističe da su odnosi između kršćana i Židova bolji nego ikada prije: "Posebno su dobri odnosi između evangeličkih kršćana i Židova, jer su Židovi shvatili razmjere podrške evangelika za Izrael. Evangelički kršćani vjeruju da su Židovi izabrani narod božji i da će Bog blagosloviti one koji blagoslove Židove."
Walton Gaddy, pak tvrdi da je ovaj savez utemeljen na teološkom nesporazumu: "Evangelički kršćani naime vjeruju da je suverenitet Izraela preduvjet za drugi dolazak Krista. Tada će - prema njihovom uvjerenju - Židovi moći prijeći na kršćanstvo, a u protivnom čeka ih smrt."
No, nisu evangelički kršćani jedini koji u aktualnim događajima nalaze proročansko značenje. Bivši direktor Vijeća američkih muslimana Eric Vickers nedavno je ustvrdio da se iz činjenice da se raketoplan Columbia, na kojem se nalazio i jedan izraelski astroanut, raspao upravo nad mjestom Palestine u Texasu, može izvući Božja poruka.
Iako je Eric Vickers u međuvremenu podnio ostavku na svoj položaj, Welton Gaddy upozorava da, sve dok Amerikanci nastavljaju povlačiti paralele između dnevnih događaja i Biblije ili Tore, vjerski odnosi neće biti dobri. To će, dodaje, biti "kulturna tragedija", jer Sjedinjene Države oduvijek svijetu nude primjer delikatne socijalne ravnoteže poznate kao "pluralizam".