Rodjen, na samom pocetku proslog stoljeca, u malom mjestu Jefferson, u samom srcu Iowe, njegovo je ime postalo poznato daleko izvan granica rodne mu drzave, izvan granica Srednjeg Zapada Amerike, daleko i izvan granica ove zemlje. Njegovo je ime postalo uobicajena, svakidasnja rijec, u mnogim zemljama svijeta, jer, desetljecima vec, njegovo ime i jest sinonimno - s anketama javnog mnijenja.
Americki statisticar George Horace Gallup rodio se u siromasnoj obitelji i, kao dijete, mlijeko morao raznositi s oceve farme, ali jos tada strasno su ga privlacile cinjenice i brojke...Studirao je na drzavnom sveucilistu Iowe i na njemu doktorirao, na temu “Novi nacin za objektivno mjerenje citateljskog interesa za sadrzaj novina.” (Gallupov je “novi nacin” tada otkrio da citatelji rijedje citaju naslovnice, puno cesce – zabavne stranice!) Nekoliko godina Gallup ce jos na istom sveucilistu predavati i baviti se, dalje, znanstvenim istrazivanjima. Tada je i otkrio da se na malom broju prikupljenih misljenja i podataka mogu predvidjeti opca stajalista, da mala skupina ljudi, ako je pazljivo odabrana, moze odrazavati gledista svih Amerikanaca. Iako Gallup nije bio taj koji je izumio politicku anketu, to ce njegovo otkrice unijeti korjenite promjene u americku politiku.
Godine 1935, George Gallup, pri sveucilistu Princeton, u drzavi New Jersey, osniva Americki institut za javno mnijenje, pokrece, zapravo, Gallupovu anketu – prvi sistem u svijetu za objektivno i znanstveno ispitivanje mnijenja javnosti i potrosaca. Vec iduce, 1936. godine, temeljeno na samo 50.000 odgovora, ali odgovora onih odabranih tako da predstavljaju svaki stalez, rasu i regiju, Gallupova anketa prva je i, sto je jos vaznije - tocno, predvidjela rezultate predsjednickih izbora te godine, za razliku od vrlo cijenjenog casopisa Literary Digest, cija je puno skuplja anketa, provedena medju cak dva milijuna ispitanika, krive rezultate dala. Casopis je, naime, upitnike postom slao, temeljeno na telefonskim brojevima i prijavljenim automobilima i tako zanemario milijune i milijune drugih koji, u tim godinama teske gospodarske krize, nisu imali ni telefona ni automobila. Gallupovi su anketari, medjutim, pitanja postavljali ljudima na ulici i u njihove domove odlazili. Te godine, na izborima nije pobijedio Alf Landon, kao sto je Literary Digest predvidio, vec premocno, favorit siromasnih i nezadovoljnih - Franklin Delano Roosevelt. Gallupova je anketa, preko noci, postala vitalna snaga u americkoj politickoj kulturi. Nijedni izbori, nijedna politicka debata nece vise proci bez njenih postotaka.
Winston Churchill se jednom zalio: ”Nema niceg opasnijeg nego zivjeti u temperamentnomokruzju Gallupove ankete. Ona je stalni mjeritelj temperature.” Za Gallupa, anketa je i bila najbolje sredstvo za mjerenje temperature demokracije...Tu je temperaturu Gallup krivo ocitao samo jednom, desetak godina kasnije – 1948. godine. Njegova, kao uostalom i one druge dvije ankete – Roperova i Crossleyjeva, prerano je prekinula s mjerenjima, cak dva tjedna prije izbora, i tako propustila zabiljeziti raspolozenje onih jos neopredjeljenih i neovisnih glasaca ciji su glasovi, u zadnjem trenutku, otisli ne Thomasu Deweyu, kojega je Gallupova anketa vec bila proglasila pobjednikom, nego – Harryju Trumanu. Predsjednik Truman slatko se, na racun anketara, zabavljao jos dugo vremena. George Gallup ozbiljan je udarac tada podnio, ali i veliku lekciju naucio – anketu provoditi do zadnjeg trenutka. Od te, 1948. godine, Gallupova anketa nikad vise nije, na predsjednickim izborima, pogrijesila. Njen su temelj bila i ostala - pravilno formulirana pitanja koja se postavljaju logicnim slijedom – od opcenitih ka specificnima. Brizljivo srocena, ona su jednako vazna kao i sama procedura biranja ispitanika za dobijanje valjanih rezultata.
Gallupova anketa zauvijek je promijenila buducnost ljudske rase. Javnom mnijenju, Gallup je dao takvu moc i snagu da je izum tog znanstvenika, kazu, mozda najveci cin demokracije svih vremena. Demokratskom drustvu, anketa javnog mnijenja i jest vrlo privlacna. Jer dok mnogi politicari tvrde da u ime naroda govore, anketa javnog mnijenja, ako je dobro provedena, narodu dopusta da sam za sebe govori. Dobro provedena, “ona javnosti daje glas koji ce nadjacati buku i galamu specijalnih interesa.” George Gallup duboko je bio uvjeren da je “.....istrazivanje javnog mnijenja potrebno i dragocjeno sredstvo za stvaranje one vlade koja narod istinski predstavlja.” Jednom je rekao: “Nauciti ljude kako sami za sebe misliti, bilo je ono najvaznije sto je u svijetu trebalo postici.” George Gallup cijelog je zivota bio covjek od izvanrednog integriteta. Sam nikada nije glasovao niti je ikada ikojem kandidatu svoj glas dao.
Mjerenje misljenja drugih, zanimalo ga je daleko vise nego izrazavanje vlastitih. Nekoliko ih je ipak dao, kao 1976, kad je napisao:”Najbolji nacin za suzbijanje neutazive zelje za reizborom jest – uciniti reizbor nemogucim!” Otvoreno je zagovarao i misljenje da politika ne bi nikad smjela biti karijera vec samo jedno razdoblje sluzbovanja. “Politicke kandidate,” pisao je, “moramo birati jednako pazljivo kao i predsjednike koledza, celnike poslovnih organizacija, trenere sportskih klubova. Jedna od glavnih funkcija svake politicke stranke trebala bi biti stvaranje odbora za selekciju i provjeravanje...kako bi u nase urede, od najnizih do najvisih, ulaziti smjeli samo oni najsposobniji.”
Covjek koji je veci dio svog, 82 godine dugog, zivota, posvetio umjetnosti postavljanja pitanja javnosti, bio je i kod kuce isti. Njegov sin – George Gallup III, koji nakon oceve smrti, 1984, i vodi Svjetsku Gallup organizaciju, priznao je da niti jedan objed ne bi protekao, a da otac ne bi anketirao svoja tri sina i njihovu majku, naravno. Volite li vise macku ili psa, koja vrsta cerealija vam je za dorucak najdraza, koja pasta za zube najbolja......bila bi neka od pitanja. Izvan doma, Georgea Gallupa najvise je zanimalo ispitivanje javnog mnijenja po pitanjima politike, naravno, ali i gospodarstva, novinarstva, zdravstva, obrazovanja narocito i ljudskog razmisljanja opcenito. Slavu je stekao na politickim pitanjima, bogatstvo – na ispitivanjima trzista koja je provodio za razne proizvodjace i korporacije i one iz industrije zabave. Nijedno podrucje, zapravo, Gallupu nije bilo strano. Jednom je rekao: “Statisticki, i Boga bih dokazati mogao!”
Gallup je duboko cijenio i postivao rijec svakog pojedinca i to mu je donijelo epitet “najistancanijeg uha 20. stoljeca.” Uvijek je ponavljao da za zivljenje zivota postoji pet milijardi nacina i da je svaki od njih vrijedan naseg ispitivanja. George Gallup, dobitnik 10-ak pocasnih doktorata sa sveucilista i koledza diljem svijeta, znao je sto ispitivati, kako mjerenja provoditi i kako rezultate tumaciti. Ako se ponekad cudimo rezultatima neke ankete i kazemo “to nije moguce, ja ne poznajem nikoga koji je tog misljenja,” valja se prisjetiti da nitko od nas niti nema tako raznoliki krug prijatelja i znanaca – bogatih i siromasnih, visokog i niskog obrazovanja, svih uzrasta, svakog etnickog ili rasnog porijekla, iz svake cetvrti ili kraja, kao sto su nasumce odabrani sudionici anketa. A bas takva, za Georgea Gallupa, bila je pravilno, objektivno i znanstveno, provedena anketa.