Irak je mozaik etnickih i vjerskih skupina. Arapi i Kurdi cine vecinsku etnicku zajednicu, ali tu su i turkmenaska i asirska. Medju vjerskima, najbrojnija je šiitska zajednica, od sunitske tri puta veca. Ali pod vladavinom Saddama Husseina, manjinska sunitska zajednica drzala je kontrolu u svojim rukama. Iracki Kurdi i šiiti bili su sustavno iskljucivani i protjerivani iz Saddamovog rezima.
Po njegovom padu, medjutim, clanovi tih zajednica zahtjevat ce znacajnu politicku ulogu u novoj vladi. Na konferenciji za tisak, pred pocetak rata, predsjednik Bush je iznio svoju viziju slobodnog i demokratskog Iraka u kojoj bi zastupljeni bili svi Iracani. Americki je predsjednik tom prilikom izrazio uvjerenje u sposobnost irackog naroda da sam sobom vlada, jer, kako je rekao, iracko je drustvo razvijeno, iracko je drustvo bogato; Irak ce biti mjesto na kojemu ce i Kurdi i šiiti i suniti pokazati da mogu zivjeti zajedno; Irak ce, rekao je predsjednik Bush, biti katalizator pozitivnih promjena.
SAD želi sačuvati teritorijalni integritet Iraka
Bushova administracija zagovara federalni model Iraka u kojemu svaka zajednica uziva jednaka politicka i kulturna prava. Americko je Drzavno tajnistvo, prosle godine, iniciralo projekt Future of Iraq, Buducnost Iraka. Projekt je okupio neovisne Iracane i predstavnike politickih skupina. Svi zajedno raspravljaju o prakticnim pitanjima od zajednickog interesa kao sto je obnova zemlje.
U susretu s novinarima proslog tjedna, pomocnik Drzavnog tajnika za politicka pitanja, Marc Grossman, naglasio je da Sjedinjene Drzave nemaju nikakvih pretenzija na suverenitet Iraka ili na njegova prirodna bogatstva. Americki je primarni interes, rekao je on, u uklanjanju oruzja za masovno unistavanje i u pruzanju pomoci zemlji na odrzavanju teritorijalnog integriteta.
”Zelimo demokratski, ujedinjeni Irak, Irak nenarusenog teritorijalnog integriteta, multietnicki Irak, Irak bez oruzja za masovno unistavanje i Irak koji zivi u miru sa svojim susjedima. Pokazat cemo da nam je namjera Irak osloboditi, a ne okupirati i kontrolirati njegove ekonomske resurse. I jos nesto vrlo vazno – zelimo sacuvati njegov teritorijalni integritet.”
Demokratski ideali - trn u oku susjednih zemalja
Carol O’Leary, profesorica Skole za medjunarodne sluzbe, pri American University, strahuje, medjutim, da bi demokratski ideali zamisljeni za Irak mogli biti potkopani susjednim drzavama poput Turske i Irana.
"Susjedne drzave, Turska i Iran narocito, djelovat ce, tijekom tog procesa, na stetu razvoja pluralisticke, demokratske i federalne strukture Iraka.”
Turska, koja ima brojnu kurdsku zajendicu, boji se stvaranja neovisne kurdske drzave duz svoje granice. Iran takodjer odbacuje ideju neovisnog Kurdistana. No, kako vecinu iranskog stanovnistva cine šiitski muslimani, oni zele, kaze Carol O’Leary, da iracki šiiti dobiju svoj udio u vlasti.
"Iranski su mi duznosnici rekli u Teheranu, iz kojeg sam se upravo vratila, da s federalnim uredjenjem Iraka nemaju problema, da ih ne smeta ni da Kurdi budu dio takvog Iraka, ali ono sto ne zele vidjeti, bas kao ni Turska ni Sirija, to je neovisnost Kurda. Ono s cime ne bi mogli zivjeti, to je zamjena Saddama Husseina arapskim sunitima. To bi bilo, kazu, isto sto i odrezati sistemu glavu, ali mu tijelo ostaviti da dalje djeluje.”
Sve su etničke i vjerske skupine bile žrtve Saddama
Na dva sastanka nedavno odrzana, jedan u Londonu, drugi u Salahuddinu, u sjevernom Iraku, oporbene su skupine postigle sporazum sto se tice federalnog uredjenja Iraka. Po rijecima Carol O’Leary, takvo je uredjenje od kljucne vaznosti, jer svi su segmenti drustva, narocito šiiti i Kurdi, patili pod vladavinom Saddama Husseina. Sve su skupine, etnicke i vjerske, naglasava ona, bile zrtve njegovog rezima.
Ujedinjeni, teritorijalno integralni Irak, po njenom misljenju, mora paznju konacno posvetiti kurdskom pitanju. Ono je oduvijek bilo destabilizirajuci element u irackom politickom zivotu i nastavit ce, kaze Carol O’Leary, ukoliko ga se ne rijesi. Za njegovo rijesenje, medjutim, zakljucuje ona, nije potrebno stavranje neovisnog Kurdistana, odgovor je vec pred nama – kroz federalno uredjenje Iraka.
Kurdi, koji cine 20 posto irackog stanovnistva, zive i uspjesno odrzavaju autonomiju u sjevernom Iraku vec vise od 12 godina. Podrucje je stvoreno uz pomoc Sjedinjenih Drzava i njihovih saveznika nakon sto je Saddam Husein ugusio pobunu Kurda po svrsetku prvog Zaljevskog rata.....Najmaldin Karim je predsjednik Kurdskog instituta u Washingtonu, neprofitne organizacije koja se zalaze za prava kurdskog naroda gdjegod oni zivjeli u svijetu. On kaze da Kurdi nece zahtjevati neovisni Kurdistan kao sto se neki u Iranu i Turskoj boje. Ali, dodao je, Kurdi cvrsto podrzavaju stvaranje demokratskog, federalno uredjenog Iraka koji postuje prava svih svojih gradjana i koji zivi u miru sa svojim susjedima.
"U takvom, federalnom uredjenju, Kurdi ce imati svoj povijesni, geografski Kurdistan, kojim ce sami upravljati i bogatstva zemlje dijeliti s cijelim Irakom. Obrambeni mehanizam bit ce isti za sve u Iraku, sve ce nas zastupati ista predstavnistva u svijetu. Pitanja od lokalne vaznosti trebala bi biti prepustena ljudima koji zive u odredjenim pdorucjima. Kurdi ce imati svoj parlament koji ce djelovati u sklopu centralne vlade. Prepustanjem dijela vlasti centru, mi ocekujemo pravo da u toj vladi sudjelujemo.”
Kurdi tvrde da žele samo autonomiju
Potencijalni problem mogao bi biti Kirkuk. Kurdi su nekad cinili vecinu u podrucju tog naftom bogatog grada. Kurdi ga smatraju i povijesnim srcem Kurdistana. Ali tijekom zadnjih nekoliko desetljeca, vlada Saddama Husseina protjerala je iz njega na desetke tisuca Kurda, zamijenila ih Arapima s drugih podrucja Iraka. Cinjenica da je Kirkuk srediste bogatog naftonosnog podrucja, mogla bi zakomplicirati povratak Kurda....
Analiticarka Carol O’Leary kaze da se neki unutar i izvan Iraka boje da bi zahtjevi Kurda za vecom autonomijom mogli dovesti do preuzimanja izvora nafte i do odvajanja od Iraka. Razne su kurdske politicke skupine, medjutim, javno naglasile da traze samo autonomiju unutar Iraka. Šiiti su druga skupina koja ce odlucivati o buducnosti Iraka. Arapski šiiti cine vise od 65 posto irackog stanovnistva.
Poput Kurda, i oni su velike zrtve podnijeli nakon brutalnog gusenja njihove pobune protiv Saddama Husseina, 1991. godine. Kljucna šiitska oporbena skupina je Vrhovno vijece islamske revolucije u Iraku. Njen celnik, ajatola Baqir Al-Hakim, utociste je nasao u Iranu. Evo sto o zeljama te skupine u poslijeratnom Iraku kaze njen predstavnik u Washingtonu - Karim Al-Musawie...
Trazimo sudjelovanje, pluralizam i izabranu vladu. Nije vazno koja ce skupina, etnicka, vjerska ili koja stranka, dobiti veći udio u vladi ili koliko glasova. Najvaznije je kako graditi novi Irak, demokratski i slobodan.”
Neki promatraci brinu da bi Iran mogao snazno politicki utjecati na iracke šiite. Ali Karim Al-Musawie odbacuje njihovu zabrinutost. On utjecaj iranskih šiita na iracke usporedjuje s odnosom koji papa ima s katolicima u svijetu.
"Vecinu Iranaca cine šiiti i to je nasa zajednicka veza. No, to ne znaci da mi trazimo neovisnost. Ne mislim da drugog utjecaja, osim vjerskog, ima. Siguran sam da Iranci imaju svoju teoriju o njihovoj vladi i o njihovoj zemlji; Iracani istovremeno imaju svoju, i po pitanju vlade i po drugim pitanjima zemlje.”
Jedan od nacina da se izbjegne utjecaj iz Irana, kaze Carol O’Leary, bilo bi upravo davanje irackim šiitima uloge u vladi poslijeratnog Iraka. Ako puna politicka i kulturna prava ne budu data sijitima, kaze ona, mogla bi nastati i rasti sijitska varijanta islamskog radikalizma. Iako je u pocetku oklijevalo, podsjeca Carol O’Leary, Vrhovno je vijece islamske revolucije u Iraku ipak dalo podsrku federalnoj strukturi novog Iraka.
"Ono odobrava demokratski, federalni, pluralisticki Irak. Nije oduvijek na strani federalizma, ali tijekom zadnjih nekoliko godina naslo je u Kuranu islamske temelje kao opravdanje federalizmu.” Za medjusobne odnose Kurda i Šiita, dviju do sada marginaliziranih i brutaliziranih skupina, Najmaldin Karim izrazava optimizam:
"Šiiti nisu nista manje patili od Kurda osim kad je rijec o primjeni kemijskog oruzja, stoga smatramo da je ispravno za sijitsko stanovnistvo Iraka da dobije svoju ulogu i mjesto u vladi Iraka. Odnosi svih, razlicitih sijitskih skupina s Kurdima, vrlo su dobri.”
Vrijeme ce pokazati moze li se iz pepela brutalnog Saddamovog rezima roditi jedan feredalni, ujedinjeni i demokratski Irak, Irak koji ce istinski postivati sve svoje etnicke i vjerske skupine. Vecina analiticara slozna je u ovome – sudjelovanje u politickom razvoju Iraka bit ce za Sjedinjene Drzave dugorocna i potrebna zadaca kako bi se pomoglo svim skupinama da nadju svoje, pravedno mjesto u buducem Iraku.