Koalicijske snage, predvođene Sjedinjenim Drzavama, sve su bliže Bagdadu. Dužnosnici američkog ministarstva obrane sad se pripremaju za najteže borbe petodnevnog rata. Ali, kako iz Pentagona javlja Alex Belida, američka obećanja data prije početka sukoba podrazumijevala su sve samo ne to da će borba, jednom kad počne, biti teška.
Dužnosnici Pentagona nadali su se da će ih poslužiti sreća i da će rat privesti kraju i prije njegovog pravog početka – jednom noćnom salvom bombi i projektila koji su trebali eliminirati čelništvo Iraka. Ali takozvana “dekapitacija” očito nije uspjela i sada, kopnene snage koalicije, uz podršku zrakoplovnih, bliže se Bagdadu u pokušaju da režim Saddama Husseina unište na teži način.
Izazov koji se pred njih postavlja tim je veći što oni istovremeno pokušavaju svrgnuti Saddama Husseina ali i sačuvati infrastukturu zemlje, čuvajući pri tome civilno stanovništvo i njihovu imovinu. Na izvjestan način, rekao je jedan viši dužnosnik Pentagona, koalicijskim snagama ruke su vezane jednako kao i američkoj vojsci tijekom vijetnamskog rata. I tada je postojala restrikcija ciljeva. Ali u Pentagonu čvrsto vjeruju da će u slučaju Iraka to donijeti dugoročne političke koristi, ne samo iračkim civilima nego i arapskom svijetu općenito. Glasnogovornica Pentagona Victoria Clarke ovako objašnjava tijek američke vojne kampanje:
"Naše bombardiranje za cilj ima režim Saddama Husseina. Bombardiramo određene ciljeve u i oko Bagdada, kao što su vladin kontrolni centar, uredi državne sigurnosti i sjedište Republikanske garde te iračke obavještajne službe. Iračkom narodu poručujemo da ostane u kućama. Na granici spremne imamo velike količine humanitarne pomoći, milijune obroka i lijekova. Bit će im na raspolaganju čim situacija bude dovoljno sigurna.”
Prema riječima jednog dužnosnika Pentagona, za koalicijske snage bilo bi daleko brže i jednostavnije ući u Irak i napasti - posebno iz zraka - sve dijelove Bagdada, bez razlike i bez ikakvih obzira. Ali, naglasio je on, američka tehnologija, taktika i obuka omogućuju ostvarenje ciljeva onako kako su oni određeni operacijom “Oslobađanje Iraka,” a to znači – strogo ograničenje ciljeva.
Saddamu Husseinu zbog toga ima ogromnu prednost. Iznijevši javno i unaprijed da će mjesta od kulturnog značaja biti pošteđena, Saddamu je pružena prilika da se, sa svojim zapovjednicima i zalihama oružja, krije na nekome od tih mjesta.
Ironično, o ograničenju ciljeva i ne vodi se više takva briga. Prema nekim izvješćima, ima nagovjestaja da su ratni napori zapeli, jer na strani koalicijskih snaga ima žrtava, a na iračkoj - ratnih zarobljenika. General Stanley McChrystal, iz Zdruzenog stožera američke vojske, kaže da izolirani incidenti ne održavaju vjerno i točno širu, cijelu sliku: "Zapovjednik mora uvijek uzeti u obzir cijelu situaciju, jer male stvari koje po zlu krenu uvijek se očekuju, ali treba stati korak natrag i sagledati cijelu sliku. Ova kampanja sjajno napreduje.”
Koliko će ona još potrajati, na to pitanje nije voljan bio dati odgovora. Neki drugi kažu – mogla bi još tjednima, mogla bi i mjesecima. Nitko nikad nije ni rekao da će trajati samo nekoliko dana.