S ofenzivom protiv Saddama Husseina u punom zamahu, jaca, kako pokazuju rezultati vecine anketa, i podrska americke javnosti za rat i za nacin na koji ga predsjednik Bush vodi.
Jednom kad americke snage krenu u bitku, Amerikanci obicno staju iza svog predsjednika. Postotak Amerikanaca koji njegovu odluku odobravaju, porastao je sa 60 na 70%. Hoce li taj trend potrajati i sto bi on mogao znaciti za predsjednikov utjecaj kod kuce, na planu domace politike? Kakve ce posljedice rat s Irakom imati za nju?
Na tu je temu Victor Morales, za Glas Amerike, organizirao okrugli stol i za diskusiju pozvao Davida Keena, predsjedatelja najvece “grassroots” konzervativne politicke organizacije, te Willa Marshalla, predsjednika Instituta za progresivnu politiku kojemu je cilj odredjivati i promicati liberalnu politiku na domacem planu.
MORALES: Will Marshall, kako Vi ocjenjujete sadasnju popularnost predsjednika Busha kod americkog naroda?
MARSHALL: Mislim da je predsjednik Amerikance uvjerio u svoju odlucnost, da je rastjerao njihove sumnje kad je u pitanju njegovo prepoznavanje opasnosti po Sjedinjene Drzave i njegovo djelovanje u tome da ih preduhitri. Njegov je stav jasan i mislim da rezultate vidite u cvrstoj podrsci povjerenja koju mu javnost ukazuje kad je rijec o sigurnosnim pitanjima. Ali kad je rijec o ekonomskim i drugim pitanjima domace politike, slika je drugacija. Vjerujem da je u danima pred pocetak rata nepovjerenje prema predsjedniku, kao diplomatskom vodji, raslo, jer predsjednik Sjedinjenih Drzava na koncu je i njihov vrhovni zapovjednik, ali on je i sef drzave, a sef drzave znaci i vrhovni diplomat. A ja ne mislim da Amerikanci vjeruju kako je taj dio posla dobro obavljen.
MORALES: David Keene, Vasa ocjena sadasnje popularnosti predsjednika Busha?
KEENE: Mislim da je Will Marshall u pravu. Mislim da Amerikanci imaju vjere u predsjednika i u njegovu sposobnost prepoznavanja problema i opasnosti po nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Drzava. Tocno je da je, u danima pred pocetak rata s Irakom, predsjednikova popularnost opadala, ali to je bio rezultat nestrpljivosti javnosti oko odgadjanja akcije. Svi su znali da ce rata biti. I rat su podrzavali. Predsjednika takodjer, u onome sto je morao ciniti i poduzimati. To ne znaci da su u rat i htjeli ulaziti, ali one igre u Ujedinjenim narodima i obigravanje oko Francuske, to je sve predugo trajalo. Mislim da je medju Amerikancima sve vise bilo onih koji su mislili “pocnimo vec jednom i zavrsimo.” Ne dijelim misljenje s Willom Marshallom da je ugled predsjednika, i njegov utjecaj, na domacem planu u medjuvremenu stradao stoga sto diplomatsku igru nije igrao onako kako bi se vecini Amerikanaca mozda svidjelo. Za to ne treba predsjednika kriviti, osim mozda za predugu igru s onima ciji su motivi bili drugaciji, koje su pokretali neki drugi interesi, od nasih razliciti.
MORALES: G. Keene, znaci li to kraj stranackoj podijeljenosti u Kongresu kojoj smo svjedocima bili zadnjih nekoliko dana?
KEENE: Mislim da ce ona popustiti, ali samo na kratko vrijeme, to je sve. Zemlja ostaje stranacki i ideoloski podijeljena, to je cinjenica. Pogledate li rezultate anketa u danima pred pocetak rata, vidjet cete da je odlucujuci faktor u pruzanju podrske predsjedniku bio taj jeste li republikanac ili demokrat. Po meni, dani kad su se stranacke razlike pred velikim problemima topile i nestajale, davno su prosli. Svi ce, vjerujem, prirodno podrzati vrhovnog zapovjednika sada, ali “medenog mjeseca” kasnije, s protivnicima u Kongresu, nece biti, ni po ovom ni po kojem drugom pitanju.
U tome se i ja slazem. Zemlja ostaje vrlo polarizirana, po pitanjima domace politike, s jos jednim velikim smanjenjem poreza. S demokratskog gledista, nije ovo predsjednik koji pokusava vladati iz centra prema van, koji pokusava graditi siru koaliciju, vec predsjednik koji smatra da je prednost u njegovim rukama, njegovim i njegove stranke. I koji zeli polarizirati politicku situaciju na nacin koji ce republikancima omoguciti da imaju kontrolu u svojim rukama. Mislim da je to utisak koji demokrati imaju. Stoga se slazem s Davidom u smislu da cemo vidjeti prekid stranackih neprijateljstava sve dok traju borbe u Iraku, ali poslije, ne vjerujem da ce biti ikakvih promjena. S Davidom se slazem i u ovome – u potpuno smo novoj eri medjunarodnih odnosa u ovoj zemlji. Predsjednik nas je poveo u “vrli, novi svijet” preventivnog rata. I kao sto su mnogi vec istaknuli – rat s Irakom nije nam nametnut napadom izvana, nije nam cak niti prijetila neka neposredna, neminovna opasnost izvana, onako kako tu opasnost konvencionalno razumijemo i shvacamo. Radi se o ratu za koji smo odlucili povesti ga iz niza drugih razloga. Kao sto su drugi vec rekli – ovaj rat je rezultat izbora. A to je nesto novo i trebat ce vremena da se na to priviknemo. Mislim da cemo o tome jos dugo raspravljati, dugo i nakon zavrsetka rata.
MORALES: Jos jedno pitanje na kraju...Do predsjednickih izbora ostalo je samo malo vise od godinu i pol dana. Kako bi ovaj rat mogao na njih utjecati? Gospodine Marshall?
MARSHALL: Nemoguce je sada nesto reci, usred rata, jer mislim da ce tek njegov ishod biti odlucujuci test za Georgea Busha. Kad kazem “ishod”, ne mislim samo na onaj vojni, mislim i na obnovu do koje mora doci u Iraku, stvaranje u njemu postene vlade, sve je to amdinistracija obecala. Stoga je sada tesko nesto reci. Povijesno, to zelim istaknuti, svaka ratna pobjeda nije uvijek jamcila i pobjedu na predsjednickim izborima. Sjetite se samo kako je prosao George Bush, stariji – odnio je pobjedu u Zaljevskom ratu, ali izgubio na izborima 1992, izabran je bio Bill Clinton. Tu je i primjer Winstona Churchilla pa i nekih drugih lidera....unatoc njihovim vojnim uspjesima, gubili su na izborima, jer ljudi su se jednostavno radije za buducnost opredjeljivali nego za – proslost.
Slazem se s prethodnom ocjenom. Demokratski narodi nisu nuzno i – zahvalni narodi. Njih zanima sto sutra donosi. Po mojem misljenju, to je jedan od razloga zbog kojih je predsjednik Bush, cak i usred ratnih priprema, proveo dobar dio vremena razmisljajuci o domacim pitanjima. Jer dobro zna da njegov otac tim pitanjima nije poklanjao dovoljno paznje, barem su tako tumacili njegovo ponasanje, da za ono sto se zbivalo na domacem planu nije mario jednako kao za ono sto se odigravalo na vanjskom. Ako ishod rata bude dobar za predsjednika Busha, mislim da ce mu to jamciti dobre izglede. Ako rat zavrsi lose, lose se i njemu pise. Ali na iducim izborima nece, vjerojatno, biti odlucujuce to sto smo u Iraku postigli. Odlucit ce ono sto je i na vecini drugih predsjednickih izbora – siroki spektar drugih pitanja kojima ce dominirati domaca politika."
Za okruglim stolom Victora Moralesa govorili su Will Marshall, predsjednik Instituta za progresivnu politiku, i David Keene, predsjedatelj Americkog konzervativnog saveza.