Nakon više od četrdeset godina provedenih u Sjedinjenim Državama washingtonski brijač Anton Budanko odlazi u mirovinu. Tijekom rada u New Yorku i Washingtonu imao je priliku šišati mnoge slavne osobe iz svijeta politike, filma i sporta, a djelić svojih iskustava podijelio je s nama.
Kada je pobjegao iz bivše Jugoslavije i došao u Sjedinjene Države 1960. godine Anton Budanko nije mogao ni zamisliti da će se na njegovoj frizerskoj stolici naći niz poznatih glumaca:
BUDANKO: "Richard Burton, Tony Perkins, George Hamilton…ne mogu se sjetiti njegovog imena, onaj s ušima iz serije Star Trek…Spock…"
Gospodin Budanko je 60-tih radio za Actors Studio u New Yorku. Jedan od mušterija koje su ga se najviše dojmile bio je Richard Burton.
BUDANKO: "Otišao sam kod njega u hotel. Tamo je bila Elizabeth Taylor. Pitao sam kako želi da ga ošišam, a on je odgovorio: Bloody, kad bi znao ja bih sam sebe šišao. Pitao sam ga može li mi malo pomoći, koliko da skinme. Rekao je samo malo. Upitao me hoću li nešto popiti. Rekao sam da hoću. Napravio mi je viski, a ja se našalim da promješa malo prstom, da bude slađe. I doista to je učinio rekavši: Bloody, ako hoćeš piti napravi si sam."
Nakon 25 godina u New Yorku Anton Budanko je preselio u Washington gdje je otvorio vlastiti salon u blizini Bijele kuće. Promjena lokacije automatski je značila i drugu vrstu mušterija. U njegovu su radnju dolazili političari.
BUDANKO: "Ima kongresmena, senatora, nekima znam ime, nekim ne. Šišao sam jednog predsjednika, dva predsjednika. Jedan je spavao na mojoj stolici. To je bio Richard Nixon."
O šišanju američkih predsjednika Budanko ne želi puno govoriti. Naime, i danas se drži obećanja danog agentima američke Tajne službe da neće iznositi pojedinosti. Danas u njegov salon dolaze četiri dužnosnika Bushove administracije, a sve dok nije dao ostavku tu se šišao ministar financija Paul O Neill. Nakon 18 godina u Washingtonu Budanko se za koji mjesec seli u Zagreb gdje će uživati u umirovljeničkim danima. Pitali smo ga hoće li mu teško pasti odlazak.
BUDANKO: Mislim da ću dolaziti dva puta godišnje, čisto malo da vidim. Tu sam ostavio najbolje dane života. Nikad ništa ne mogu kazat slabo protiv ove zemlje. Ovo je najbolja zemlja na svijetu ako čovjek hoće da radi. Ovdje ljudi ne vide svoju djecu kad rastu. Manje više svi rade dva posla ili duge sate. U Europi ljude odrade svojih osam sati i idu doma. To je potpuno drugačiji sistem.
Anton Budanko se raduje povratku u Hrvatsku te nam kaže: “U odnosu na doba kad sam otputovao za Ameriku sve se promjenilo, daleko na bolje”.